Europska komisija preporučuje nam uvođenje poreza na nekretnine, a i Vlada ga je, nakon što je prve dvije godine mandata potrošila na rasprave i pisanje zakona, povuci- -potegni natezanja među koalicijskim partnerima, bila odgodila za 2016. Kako sad stvari stoje, vrući je to krumpir koji nas dogodine u glavu neće pogoditi, piše Slobodna Dalmacija

Bez obzira tko pobijedi na izborima.

Branko Grčić, potpredsjednik Vlade, upitan o toj europskoj preporuci, podsjetio je da je porez na nekretnine i prošle godine bio u Vladinu programu, "ali u ovom trenutku još nismo spremni za to".

Grčić veli da se na tome kontinuirano radi, no to je skup i težak posao za koji su nam potrebne tehničke pripreme, prije svega, sređivanje vlasničkih odnosa i zemljišnih knjiga.

Nedavno je Anka Mrak-Taritaš, ministrica graditeljstva i prostornog uređenja, koja je HNS-ov kadar u Vladi, kazala da taj porez treba prolongirati, stvoriti dobru bazu podataka i realno ga je očekivati do 2020.

Uvodio ga uopće ne bi Josip Budimir, ekonomski strateg HDZ-ove koalicije. Nema šanse da bi bio za taj porez, jer misli da bi donio više štete nego koristi.

- Slažem se s preporukama oko snižavanja cijene rada, ali nismo pripremljeni za takav porez i makroekonomski efekti uvođenja tog poreza bili bi negativni. Kod nas postoji velika diskrepancija između prihoda ljudi i imovine.

Moguće je da mnogi imaju vrijednu imovinu, ali nemaju prihod iz kojeg bi plaćali porez. Zapravo bi ozbiljnije stope tog poreza dovele do eksproprijacije tih vlasnika, da ne govorimo još o tome da bi nam to tržište nekretnina još dublje zakopalo.

Ne bih preporučio taj porez, postoje i drugi načini kojima bismo mogli riješiti našu fiskalnu prilagodbu koji bi imali manje štetne posljedice na gospodarska kretanja - rekao nam je Josip Budimir. Taj je porez, čini se, postao neželjeno, trinaesto prase, i od onih koji su se za njega zalagali i napisali zakon.

Istina, njegov najžešći zagovornik bio je Slavko Linić, koji više nije ministar financija, a danas ovaj porez preporučuje i spominje samo Europska komisija. Nezgodno je potezati priče o novim porezima u predizbornoj godini, jer je riječ o porezu koji bi se plaćao na sve stanove, kuće i zemljišta u zemlji. Oslobođeni bi ga bili samo vlasnici grobnica.

Taj bi porez trebao s 2,6 milijardi kuna napuniti blagajne općina i gradova kojima bi se ukinuli porez na vikendice i komunalna naknada. Zahvatio bi svaku nekretninu po stopi od 1,5 posto, s olakšicama za one u kojima se trajno živi, malo manjim za one u kojima se povremeno živi ili se iznajmljuju i bez lipe olakšice za prazne stanove.

Ekonomisti, stručnjaci, u proteklih par godina podijelili su se oko poreza na nekretnine.

Jedni su protiv bilo kakvih novih poreza, budući da smo zemlja s prevelikim poreznim teretom, smatraju da bi se kaznili oni koji su štedjeli i ulagali u nekretnine, ukazivali su na problem nesređenih zemljišnih knjiga, ukazivali su na problem djedovina, napuštenih kuća naslijeđenih u neatraktivnim krajevima, poput Dalmatinske zagore, čiji vlasnici nemaju kome ni darovati tu djedovinu, a sjest će im za vrat porez...

Narod bogatih siromaha

Zagovornici toga poreza govorili su da će se njime oživiti tržište nekretnina i rasteretiti plaća, računajući valjda da će se od tog poreza lokalni proračuni toliko napuniti da će gradovi i općine ukinuti prireze na plaće, te da bi i Hrvati mogli razmišljati o ulaganju u druge vrste imovine.

Jer, mi smo narod bogatih siromaha. Bogati smo nekretninama, slabašni po prihodima, i stvari bismo mogli promijeniti kada bismo prodali stanove koje imamo, preselili u podstanarstvo i lagano trošeći prihod od prodaje krova nad glavom pomagali oporavak osobne potrošnje i BDP-a, pa dok potraje...

Poslije uvijek ima klupa po parkovima na kojima se s malo kartona kao poplunom može lijepo noćiti.