Europska zelena stranka aktivno ukazuje na mnoge probleme koje tište zajednicu od 28 zemalja. Koja su goruća pitanja sadašnje politike zelenih Europe?

U našem su fokusu mnoga važna pitanja koja se prije svega tiču korištenja izvora energije, ali i budućih izazova i pripreme za suočavanje s posljedicama klimatskih promjena, osobito poplava, požara i suša koje se ciklički izmjenjuju posljednjih deset godina. Upravo zbog toga, izazovi prilagodbe klimatskim promjenama veliki su i potrebno je organizirano djelovanje svih u društvu. Između zemalja članica EU-a postoje velike razlike po pitanju postizanja ciljeva poznatijih kao 20-20-20, odnosno 20 posto manjih emisija stakleničkih plinova u usporedbi s 1990. godinom, zatim 20 posto udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj energetskoj potrošnji te 20 posto manjoj energetskoj potrošnji energije. Jedno od gorućih pitanja svakako je i zanemarivanje obnovljivih izvora energije pa je stoga nužno učiti od naprednijih, koristiti svoje resurse te prilagoditi ciljeve regionalnim karakteristikama i potrebama.

Kako uvjeriti ljude u važnost klimatske politike?

Moramo biti svjesni toga da su izvori neobnovljive energije vrlo ograničeni. Svjedoci smo tome u kojoj mjeri takvi izvori energije poput ugljena imaju razorne posljedice na naš planet. Obnovljiva energija nije samo ekološki prihvatljivija i sigurnija, već je i beskonačan. Nadalje, u kombinaciji s pojačanom energetskom učinkovitošću i uštedom energije moguće je smanjiti i našu ovisnost od neobnovljivih izvora energije, ali i kreirati nova radna mjesta.

Korištenjem obnovljivih izvora energije dosad je u Europskoj uniji otvoreno gotovo pola milijuna novih radnih mjesta, a u budućnosti brojka bi zasigurno narasla na nekoliko milijuna. Smanjeno korištenje neobnovljivih izvora energije poboljšalo bi i zdravstvenu sliku stanovnika EU-a.

Stranke zelenih vrlo su aktivne u prosvjedima protiv građenja novih nuklearnih elektrana. Upravo ste vi jedna od pionirki antinuklearnog pokreta. Diljem Europe vlade vode kampanje u kojima korištenje nuklearne energije prikazuju bezopasnom i gotovo ekološki prihvatljivom. Možemo li se doista osloniti isključivo na obnovljive izvore energije?

Nuklearna energija ni u kojem slučaju nije energetski izvor budućnosti. Ona je skupa i njezino je korištenje vrlo riskantno. Iz nekoliko slučajeva iz ne tako daleke prošlosti naučili smo na vlastitoj koži koliko je korištenje nuklearne energije opasno. Dovoljno se prisjetiti Černobila i Fukushime. Te katastrofe dokazale su kako ne poznaju državne granice. Zračenja iz Černobila mogu se i danas izmjeriti, primjerice u Poljskoj. Pored toga, korištenje nuklearne energije financijski je neisplativo, zapravo katastrofalno skupo.

Unazad 30 godina korisnici obnovljivih izvora energije uporno dokazuju smanjenje troškova dok korisnici nuklearne energije iz godine u godinu bilježe rast troškova. Naravno, na pameti uvijek moramo imati i sigurnosne rizike povezane s korištenjem nuklearki pa je stoga nužno napraviti dugoročan plan potpunog gašenja tih elektrana i provođenja fiskalnog plana za potpuno uvođenje obnovljivih izvora energije.

U Europi, a odnedavno i u Hrvatskoj problem je i zbrinjavanje nuklearnog otpada?

To je još jedan od razloga zašto bismo u potpunosti trebali napustiti korištenje nuklearne energije. Radijacija nuklearnog otpada, naime, može potrajati milijunima godina. Velik problem u adekvatnom skladištenju nuklearnog otpada leži u neadekvatnim prostorima u kojima se on skladišti i predstavlja izuzetnu prijetnju ljudskom zdravlju i okolišu.

Spomenuli ste Černobil. Vrlo ste aktivni u rješavanju nagomilanih problema na istoku Europe i učestalo ste posjećivali Ukrajinu tijekom prosvjeda i sukoba s Rusijom. Na koji način Europska unija može pomoći Kijevu u izgradnji mira i stabilnosti te oporavku gospodarstva?

Ukrajinu posjećujem još od 1988., nedugo nakon černobilske katastrofe, kada sam podnijela i prva izvješća o samom događaju. Moji posjeti Ukrajini zaredali su se od početaka prosvjeda na trgu Euromajdan, a intenzivirali tijekom parlamentarnih izbora u listopadu prošle godine. Rezultati izbora dobro su ocrtali pozitivan politički razvoj Ukrajine, a pobjeda prodemokratskih i proeuropskih snaga ulijevala je nadu. Naravno, ta pobjeda trebala bi podsjetiti Europsku uniju na njezina obećanja dana Kijevu te nastavak ohrabrivanja i širenja demokratskih stečevina, ali i hitna rješenja koja su nužna Ukrajini i ukrajinskom narodu.

Hoće li se, prema vašem mišljenju, Krim i anektirana istočna područja Ukrajine ikada sjediniti ponovno s ostatkom zemlje?

Pored gospodarske pomoći Ukrajini, upravo je najvažnija ujedinjena europska politička podrška Kijevu protiv ruske vojne agresije. Službeni Kremlj ne prihvaća poredak mira u Europi i kako stvari zasad stoje, vrlo teško će se iznaći rješenje sukoba na Krimu. Rusija je neosporno prekršila međunarodne zakone u čvrstoj nakani da promijeni povijest, a put prema sveobuhvatnom miru bit će izuzetno težak. 

Posljednjih godinu dana u Europi smo svjedoci jačanja krajnje desnih političkih frakcija. Kako komentirate prezir ekstremne desnice spram europskih vrijednosti i njihove pokušaje da  razmontiraju Europsku uniju?

Jačanje ekstremne desnice u Europi odista je zabrinjavajuće i stoga se u EU-u moramo svim raspoloživim snagama boriti protiv toga. Europska unija oduvijek je zastupala slobodu i demokraciju te je predana u davanju podrške ljudskim pravima, dostojanstvu, ravnopravnosti i vladavine prava u skladu sa svojim temeljnim načelima slobode. Vrlo je znakovito kako službeni Kremlj podržava jačanje ekstremne desnice, primjerice u Francuskoj gdje Nacionalna fronta Marine Le Pen jača iz dana u dan, i to upravo kako bi pokušao demontirati temelje Europske unije unutar nje same. 

Svjedoci smo jačanja i stranaka euroskeptičnog predznaka. Hoće li Europska unija uspjeti preživjeti sva iskušenja?

U to sam u potpunosti uvjerena, jer su temelji Europske unije čvrsto ukopani i nemoguće ih je rasklimati.

Koje je vaše mišljenje o prosvjednim pokretima poput Occupyja i Indignadosa? Jesu li oni na neki način oponenti zelenih?

Ti pokreti nisu suparnici budući da su im zahtjevi vrlo slični. Na primjer, borba protiv sve veće nezaposlenosti mladih, socijalnih poteškoća i striktnih bankarskih pravila dio su programa i stranaka zelenog predznaka. Takvi pokreti svakako mogu biti integrirani unutar Europskog parlamenta, no to ovisi o njihovom specifičnom programu i njihovoj želji da nam se pridruže.

Kako komentirate popularnost ORaH-a i programski sličnih stranaka u Hrvatskoj nauštrb tradicionalno dominantnih lijevih i desnih opcija?

Birači prepoznaju one koji se bore i štite vitalne interese države. Stranka ORaH ima kvalitetan program koji su prepoznale i ostale slične stranke u Europi. Održivi razvoj Hrvatske doista nudi nešto novo, za razliku od tradicionalnih stranaka. Najvažniji je ozbiljan i kvalitetno osmišljen ekološki program koji je znatno širi od tradicionalne zelene platforme, jer nudi razvoj mnogo toga od čega ovisi budućnost Hrvatske, a to je energetika, industrija i poljoprivreda, a ne samo očuvanje prirode, što znači i veći i brži gospodarski razvoj zemlje.

U posljednje vrijeme u Hrvatskoj se lome koplja oko predstavljene studije eksploatacije ugljikovodika u Jadranu. Koje je vaše mišljenje o tom gorućem pitanju?

Morate znati kako i mi u Njemačkoj eksploatiramo ugljikovodike i vrlo je teško i neprimjereno doći u Hrvatsku i reći 'nemojte to raditi'. No koliko sam upoznata, predstavljena studija nije razrađena pa nisu jasno vidljive prijetnje. Nedotaknute su i ostale teme poput ispuštanja krhotina u more i njihovog ekotoksičnog djelovanja na floru i faunu, zatim rizika od ispuštanja otpadnih i slojnih voda, kao ni tema zaštite od buke koja može uzrokovati poremećaje u raspodjeli ribe. Izostaje i studija ekonomske isplativosti eksploatacije ugljikovodika, važna zbog sagledavanja negativnih gospodarskih učinaka na turizam i ribarstvo.