"Bez dramatike, u banani smo i visimo o niti", izjavio je 2008. godine tadašnji premijer Ivo Sanader i najavio recesiju koja će, kako se kasnije pokazalo, potrajati godinama.

Državni zavod za statistiku danas će objaviti podatke o BDP-u za prvi kvartal ove godine, te ako podaci budu, kako se očekuje, pozitivni, to će biti drugi kvartal rasta zaredom, što znači da je Hrvatska, prema definiciji, izašla iz recesije.

Hrvatska je do 2009. godine ostvarivala solidne stope rasta, ali se on temeljio uglavnom na zaduživanju kojim se financirala javna i osobna potrošnja.

Hrvatsko gospodarstvo ni prije krize nije raslo kao u drugim zemljama

Makroekonomist Velimir Šonje smatra da Hrvatska ni tada nije imala osobito visoki rast, ako se usporedi s novim članicama Europske unije.

"Prosječni godišnji rast od 4,3% u nekoliko godina prije krize izgleda visok iz današnje perspektive, no bio je i tada niži od svih novih članica EU osim Mađarske, što ukazuje na fundamentalne slabosti gospodarstva koje su i tada bile prisutne. A taj rast se temeljio uglavnom na neodrživim državnim investicijama u infrastrukturu", kaže Šonje.

Marina Tkalec s Ekonomskog instituta Zagreb, također upozorava da se rast temeljio na zaduživanju, no Hrvatska, za razliku od nekih drugih zemalja srednje i istočne Europe, prije krize nije razvijala izvozni sektor, što joj je onemogućilo oporavak kada je domaća potražnja pala.

"Rast prije krize u Hrvatskoj bio je vrlo sličan zemljama srednje i istočne Europe. Sve zemlje su do 2008. ostvarivale visoke stope rasta, ponajviše zahvaljujući rastu potrošnje (osobne i javne) koja je uglavnom bila generirana zaduživanjem. Takvo, dosta snažno zaduživanje značajno je opteretilo bilance kako poduzeća tako i kućanstava. Kada se šok 2008. prelio i na Hrvatsku, prevelika zaduženost očitovala se smanjenjem potrošnje i razduživanjem koje još uvijek traje. Neke zemlje, u koje se Hrvatska nažalost ne ubraja, su prije krize razvijale izvozni sektor. Kada je domaća potražnja podbacila, strana potražnja omogućila je brži oporavak tih izvoznički orijentiranih zemalja", smatra Tkalec.

Brži oporavak onemogućuje javna potrošnja i administracija

Pad hrvatskog gospodarstva trajao je 23 kvartala, ako izuzmemo "lažni" izlazak iz recesije 2011. godine, kada je također BDP simbolično porastao u dva uzastopna kvartala.

"Hrvatska se nije odmah prilagodila novonastalim uvjetima; glavne prepreke bile su i još uvijek jesu rigidno tržište rada, velik broj javnih poduzeća koja se nisu restrukturirala niti prilagodila plaće (dok privatni sektor je), neučinkovito sudstvo koje usporava stečajne procese onemogućavajući rješavanje dugova i oslobađanje financijskog sustava za kreditiranje novih poslova. Osim toga, priljev izravnih inozemnih investicija u Hrvatsku značajno je podbacio u odnosu na usporedive zemlje; glavnim krivcima smatra se relativno visoka razina plaća i pretjerano složena birokracija", upozorava Marina Tkalec.

Brži oporavak, kakav su imale usporedive zemlje, izostao je prije svega zbog pasivnosti vladajućih struktura, koje uporno odgađaju reforme, iako su one neizbježne.

Relativno visoko porezno i neporezno opterećenje, napuhan državni proračun i prevelik utjecaj neefikasnih državnih tvrtki, problemi su koji su opterećivali, i još uvijek opterećuju gospodarstvo, smatra Šonje.

Prema prognozama Europske komisije, Hrvatska bi ove godine mogla ostvariti rast od 0,3 posto, dok se za sljedeću godinu očekuje rast BDP-a od 1,6 posto. Iako nakon šest godina pada gospodarstva svaki pozitivan podatak dobro zvuči, ovar rast nije dovoljan da bi ga građani osjetili.
"Očekivane stope rasta u ovoj i idućoj godini tehnički se nazivaju stagnacijom, a ne oporavkom. Osim toga, kako se oporavak tržišta rada očekuje tek iduće godine, prvi pozitivni učinci na građane najranije bi se mogli osjetiti tek iduće godine", smatra Tkalec.