Iako je u Hrvatskoj trenutno nezaposleno nešto manje od 300 000 ljudi, postoji cijeli niz zanimanja za koje nedostaje stručnog i osposobljenog kadra pa su poslodavci prisiljeni ljude tražiti u inozemstvu, piše Glas Slavonije.

Iako Hrvatska ima "vojsku nezaposlenih", u velikom broju slučajeva riječ je o slabo obrazovanom kadru, a nerijetko i o socijalnim slučajevima kojima nije cilj naći posao, nego biti na jaslama države.

Kod onih nezaposlenih koji aktivno traže posao sve je izraženiji problem kako su oni sve stariji, pa ne mogu odgovoriti na kriterije koje posao zahtijeva, poput rada na visini u građevini.

No, s druge strane poslodavci ne mogu naći odgovarajuću struku i kvalificiranu radnu snagu za cijeli niz zanimanja. U Hrvatskoj tako nedostaje stručnih zidara, tesara, zavarivača, vozača teretnih vozila, a prema najnovijim saznanjima Hrvatska je "kratka" i za velik broj radnika u turizmu.

Tako, primjerice, nedostaje kvalificiranih kuhara i konobara. Zbog toga su poslodavci prijašnjih godina potrebu za stručnom radnom snagom rješavali iskazivanjem potreba za radnicima iz inozemstva, što se na državnoj razini rješavalo tzv. kvotama radnih dozvola za zapošljavanje stranih radnika.

Poslodavci već četiri mjeseca čekaju zeleno svjetlo za uvoz radne snage

No prošla vlada, ona Zorana Milanovića, u posljednjoj je godini svog mandata “zaboravila” donijeti odluku o kvotama za ovu godinu, a prema reakcijama poslodavaca i ova, još uvijek nova Vlada, nije zauzela jasan stav oko rješavanja ovog problema.

U ovom trenutku hrvatski poslodavci koji su prijašnjih godina uvozili “strance” sada već četiri mjeseca čekaju na novo zeleno svjetlo. Ne čudi što s njihove strane dolazi inicijativa za novim rješenjima.

"Umjesto sustava kvota, gdje poslodavci unaprijed, na godišnjoj bazi, moraju predvidjeti koliko bi im radnika iz tzv. trećih zemalja trebalo, predlažemo sustav zapošljavanja prema potrebi", pojašnjava Ivan Sarić iz osječkog ureda Hrvatske udruge poslodavaca. O tome je HUP već razgovarao i s bivšom Milanovićevom vladom, a prijedlog je otišao i prema vladi Tihomira Oreškovića.

U HUP-u su se ugledali na “slovenski model”. Naši susjedi, odnosno njihovi poslodavci, potrebu za određenom stranom stručnom radnom snagom iskazuju u danom trenutku, dakle kada se ukaže posao. Njihov zavod za zapošljavanje ima rok od pet dana u svojoj evidenciji pronaći traženu “robu”, nakon isteka tog roka poslodavcu je dozvoljen uvoz.

"To je dakle jedan dinamičan model, u kojemu se reagira prema iskazanoj potrebi. Istovremeno on omogućava poslodavcu da nalaskom u kratkom vremenu stručne radne snage bude konkurentniji u tržišnoj utakmici", smatra Sarić.

Korist i za HZZ

Od takvog bi modela koristi trebao imati i HZZ, jer bi na osnovi tako iskazanih potreba znao koje vrste prekvalifikacije ponuditi zainteresiranim nezaposlenima.

"Cilj je u svakom slučaju smanjiti nezaposlenost domaće radne snage, a ovakav model pruža mogućnost dobre koordinacije svih zainteresiranih aktera", naglašava Sarić.