sedmi pečat

Hamnet: Put od tragedije do vječnosti zasut je tugom i ljepotom

Bližimo se polako koncu godine stoga ću do finalizacije tradicionalne liste najboljih, ali i najgorih ostvarenja koje smo proteklih dvanaest mjeseci imali prilike pogledati na velikim i malim ekranima ovaj medijski prostor nastojati ispuniti s još nekoliko filmova koji odzvanjanju predikatom - izvanredan!

Slavni glazbeni časopis ‘’Rolling Stone’’ prije nekoliko dana je plasirao svoju ‘tabelu najboljih’, a na njoj se visoko pozicionirano s razlogom našao i film kojeg festivalska publika i kritika mahom obasipaju lovorikama. Riječ je o adaptaciji istoimenog bestselera Maggie O’Farrell – ‘’Hamnet’’ koju od ovog četvrtka možete pogledati i u domaćim kinima.

Priča prati mladu i slobodoumnu Agnes Hathaway (Jessie Buckley), djevojku koja je kao malena ostala bez majke, od mnogih mještana zlobno prozvane šumske vještice, i koja vrijeme radije provodi u prirodi sa svojim sokolom negoli maćehom i polusestrama. Kad je tako slobodnu i sretnu po povratku iz šume pogledom ulovi mladi učenjak William Shakespeare (Paul Mescal), dogodi se neminovno – ljubav.

Premda se njegov strogi otac John (David Wilmot) i suzdržana majka Mary (Emily Watson) protive njihovoj vezi, nađu se pred gotovim činom kad im Agnes obznani da je trudna. Uz blagoslov njezina brata Bartholomewa (Joe Alwyn), a na kraju i Williamovih roditelja, mladi par se vjenča i ubrzo na svijet stiže njihova djevojčica.   

Mnogi bi bili sretni i ispunjeni uz voljenu ženu i tek rođenu kćerkicu, ali ne i William. Kako bi prehranio obitelj, on je prisiljen raditi kod oca kožara koji ga smatra nesposobnim, no u njemu se skriva enormni književni i dramatičarski talent sputan toksičnim okruženjem. Agnes je svjesna kako William svoju inspiraciju mora potražiti i osloboditi u udaljenom Londonu premda to znači kako ga neće viđati onoliko koliko bi željela. Posebno teško ju pogađa spoznaja kako je trudna s drugim djetetom čijem porodu on neće prisustvovati.

Premda je poput svoje majke naslijedila sposobnost vidanja rana i čitanja ljudi/događaja, nije niti slutila kako nosi blizance. Tijekom teškog poroda rode se tako sin Hamnet i kćer Judith. Godine prolaze, William polako stječe status slavnog dramatičara i kazališnog redatelja, no odnos između njega i Agnes je daleko od idealnog. A onda se dogodi i tragedija koja će sve promijeniti…

William Shakespeare je slovio i vjerojatno će vječno sloviti kao najveći dramatičar i književnik (barem na engleskom jeziku), a posebnu pažnju su mu oduvijek poklanjali kazališni umjetnici, glumci, redatelji, ali i filmska industrija. I dok su se na ‘daskama koje život znače’ u uprizorenjima njegovih djela talentima redom nadjačavali bardovi poput Laurencea Oliviera, Johna Gielguda, Richarda Burtona, Nicola Williamsona i nebrojenih drugih britanskih legendi, a na velikom ekranu su grandioznost i značaj njegovih klasika poput ‘’Othella’’, ‘’Macbetha’’ ili ‘’Hamleta’’ pokušali uloviti spomenuti Olivier, Welles, Polanski ili Branagh, malo se toga znalo o njegovom privatnom životu.

Bilo je tu dosta neprovjerenih i nepoznatih detalja, no jedan je bio siguran. Shakespeare je u borbi s bolešću izgubio svojeg jedanaestogodišnjeg sina Hamneta (izvedenica je i Hamlet) nakon čega mu se život potpuno promijenio.   

Premda je kroz povijest ispisana čitava gomila biografija, ali i fikcionalnih knjiga o ovom slavnom književniku, jedna je posebno upala u oči publike i literarne kritike, a bogme i dotičnoj Lizi Marshall koja je otkupila prava na njezinu adaptaciju prije negoli je knjiga uopće i bila objavljena 2022. Riječ je dakako o knjizi ‘’Hamnet’’ Maggie O’Farrell koja je nedugo nakon objavljivanja postala bestseler.

Producenti su odmah znali kome povjeriti delikatnu zadaću njezine filmske adaptacije, a to je naravno bila proslavljena indie filmašica Chloé Zhao (‘’The Rider’’,‘’Nomadland’’…) koja je i sama bila u potrazi za snažnim projektom koji će joj pomoći isprati neugodan okus ‘prodaje duše đavlu’, čitaj ‘Marvelu’ i skupocjenom promašaju imena ‘’Eternals’’ te je vratiti na pravi kreativni put.

Zhao se promptno bacila na pisanje scenarija, a u toj zahtjevnoj zadaći joj se pridružio i najbolji mogući saveznik, sama autorica knjige. Valjalo je dakako okupiti i sposobni glumački ansambl koji će moći ovako snažan materijal iznijeti na svojim plećima, a njega su pronašli u fantastičnoj Jessie Buckley, Paulu Mescalu, Joeu Alwynu te veteranki Emily Watson. U igru je ubrzo producentski upao i slavni Steven Spielberg i kroz kuloare se pomalo počela provlačiti priča kako se sprema nešto uistinu impresivno.  

Nižem ja te superlative bez da sam se uopće i dotaknuo samih dojmova, zar ne? Bit ću krajnje iskren kad kažem sljedeće. Nije nas se te kišne večeri zateklo suviše u maloj dvorani multipleksa. Štoviše, jedva smo gledateljski premašili brojkama prste jedne ruke, no vjerujem kako su svi iz kina izašli s jednakim impresijama.

Potreseni, dirnuti i oduševljeni. Knjigu nažalost čitao nisam i znam kako su za potrebe njezine adaptacije bile nužne određene izmjene (npr. u knjizi je radnja prezentirana nelinearno, kroz brojne flešbekove dok je zbog razumijevanja radnja ona striktno linearna), ali Zhao i O’Farrell su ih implementirali savršeno. Doduše, trebalo mi je nešto vremena da me ‘ulovi’ ta početna snolika i pomalo meditativna atmosfera, da upijem dašak misterije i davno izgubljenih vremena i običaja, ali čim su mi se stvari u glavi adekvatno posložile, bio sam u transu do same odjavne špice. 

Od Agnesine i Williamove mladenačke ljubavne zanesenosti, sudaranja različitih karaktera i životnih odluka pa sve do neopisivo bolne tragedije, osjećaja krivnje i iskupljenja, film je donio toliko toga moćnog, ljudskog i toplog da sam se često našao na tankom rubu suza i euforije. Znam, zvuči pomalo patetično, cmoljavo i bezmudo kad to govorim, ali od istine nikad nisam bježao pa neću niti sad. O’Farrell je kreirala jedan tako dojmljiv svijet koji savršeno stapa fikciju i stvarne događaje i u mnogočemu nam dešifrira Shakespeareovu mistiku i njegovo kreativno ispražnjavanje.

Osporavan, fizički i psihički maltretiran od strane oca, on, naravno u veličanstvenoj interpretaciji sve boljeg Paula Mescala, traži fizičku i emocionalnu distancu kako bi oslobodio svu svoju maštu i znanje uparenu i/ili inspiriranu stvarnim likovima i događajima, a krucijalni karijerni i esencijalni iskorak se nažalost pokaže gubitak vlastitog mu sina.  

Agnes (maestralna Jessie Buckley) je njegova čista protuteža. Ona koegzistira s prirodom i stvarnim izazovima, brine se o djeci i pruža im neprekidnu ljubav, pažnju i sigurnost. Kad obitelj zadesi nešto izvan njezinih moći, događa se tragedija za koju će dobrim dijelom okriviti i Williama jer nije bio s njima. Njezina patnja je gola, transformativna i iznimno bolna, dok je William ispoljava kroz kreativno djelovanje. Mislim da sam vam možda spojlao i suviše toga, ali ne brinite, sve što vam sad kazujem neće niti okrznuti osjećaj gledanja ove majstorije od filma. Svaki segment, uključujući produkciju, kameru, glazbu, montažu, kostimografiju, scenarij, režiju i glumu (dječji glumci su također oduševili, posebice mali Jacobi Jupe), savršeno je pogođen i tempiran i valja samo otvoriti srce i um te se potpuno prepustiti.

Ne čudi da ga publika po festivalima opetovano nagrađuje. Nismo postali svi biljke, ima nas koji i dalje štujemo i poznajemo moćan film, a ‘’Hamnet’’ je upravo to.

‘’Zaljubljeni Shakespeare’’?

Moš’ si misliti. Ta travestija od filma nije niti do koljena ovom dramskom trijumfu, ostvarenju koje će vas tektonski uzdrmati, rastužiti, a istovremeno i zapanjiti. Oskari? Pasti će zasigurno pokoja nominacija, lako moguće i kipić.

OCJENA: 5/5

Iz naše mreže
Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail redakcija@ezadar.hr ili putem forme Pošalji vijest