Nakon projekcija na prošlogodišnjem Pulskom filmskom festivalu, Zagreb Film Festivalu i beogradskom FEST-u, dugometražni igrani film redatelja Nevija Marasovića i scenarista Gjermunda Gisvolda Pamtim samo sretne dane od 4. travnja stiže u kina diljem zemlje.

Producentica filma je Nina Petrović iz produkcijske kuće Švenk, a distributer tvrtka Jučer.

Uoči kino distribucije film će se premijerno prikazati u Splitu, 24. ožujka u Hrvatskom narodnom kazalištu, u programu Kino u teatru, kojeg u suradnji sa splitskim teatrom organizira Festival mediteranskog filma. Zagrebačka premijera filma održat će se u kinu Kinoteka, 28. ožujka u 20 sati. 

Radnja filma Pamtim samo sretne dane na originalan način prati životnu priču jednog starijeg gospodina (Radko Polič) dok sjedi u restoranu i sluša rasprave ljudi za susjednim stolovima. Restoran predstavlja čekaonicu za drugi svijet, a gosti njega i njegovu užu obitelj tijekom bitnih životnih trenutaka, koji su ga pretvorili u čovjeka kakav je bio na kraju života. Starac je prisiljen te događaje gledati objektivno, sa strane, kao svojevrsni sudac i porota tragičnog života punog žaljenja, gorčine i krivih odluka.

«Ova je tema univerzalna životna priča. Život, smrt, žaljenja, greške, sve ono što gledamo pogotovo kad je život pri kraju. To je drugačije od bilo čega što sam radio, film je unikatan po radnji, ideji i stilu. Bio je jako veliki rizik tako nešto raditi, no po dosadašnjim reakcijama gledatelja i kritičara mislim da smo uspjeli ono što smo naumili.» - rekao je o svom novom filmu redatelj Nevio Marasović, čiji je prvi cjelovečernji film The Show Must Go On (2008.) ovjenčan sa Zlatnim arenama za najbolji scenarij i specijalne efekte te nagradom Breza za najboljeg debitanta, a Comic Sans (2017.) u Puli je osvojio nagradu publike i čak šest Zlatnih arena, uključujući onu za najbolju režiju.

Premda je Pamtim samo sretne dane namijenjen gledateljima-sladokuscima koji vole

razbijati kodove priče, film će svojom univerzalnom temom o smislu života zasigurno naći put i do najšire publike. Scena prelaska glavnog lika na 'onaj svijet'; nosi takav emocionalni naboj da će Pamtim samo sretne dane biti zapamćen kao jedan je od rijetkih hrvatskih filmova koji je gledateljima izmamio suze.

U filmu je svoju posljednju ulogu odigrao veliki slovenski glumac Radko Polič, a kritika navodi kako je Pamtim samo sretne dane ''sjajan, potresan, emotivno razdoran i pametan film'' (Zrinka Pavlić, Tportal.hr), ujedno redateljeva ''čudesna posveta s ljubavlju i poštovanjem'' glavnom glumcu (Marko Njegić, Slobodna Dalmacija) u ''kojem ima mnogo sentimentalne metaforičnosti'' (Maja Car, Večernji list).

Radko Polič predvodi i impresivnu glumačku postavu kakva se ne pamti na hrvatskom filmu. Filmski ansambl čine glumački majstori svih generacija; od najmlađih do veterana. Od Tome Medvešeka, Lane Menige, Roka Juričića, Tene Nemet Brankov, Marka Petrića, Tare Thaller, preko Stjepana Perića, Dade Ćosića, Tihane Lazović Trifunović, Janka Popovića Volarića, Leone Paraminski, Ivane Starčević, Leona Lučeva, Gorana Bogdana, Nine Violić, Živka Anočića, Jelene Miholjević, do Alme Price, Franje Kuhara, Gorana Grgića, Milana Štrljića, Vinka Kraljevića, Doris Šarić Kukuljica, Zdenka Jelčića te nagradom Europske filmske akademije ovjenčanog Zlatka Burića Kiće. Glumačka momčad zaista je vrijedna divljenja, a brojčano bi dostajala za prosječnu seriju.

Ostatak filmske ekipe su direktor fotografije Damir Kudin, montažer Tomislav Pavlic, scenografkinja Iva Rodić-Novak, kostimografkinje Katja Šunjić-Kudin i Katarina Zaninović, skladatelji Nenad Sinkauz i Alen Sinkauz, dizajner zvuka Frano Homen, majstorica maske Tamara Radinger te Vladimir Dostal i Boris Petrlić iz Woosh studija za vizualne efekte, te Saša Jungić.