Zagrebačka publika voli Morcheebu, a očito je i da Morcheeba voli njih. Ovaj glazbeni sastav često se vraća u Zagreb, a Ross je otkrio što ih to privlači kod hrvatske publike: „Tamo se uvijek dobro zabavimo, a Hrvatska je divna zemlja s dragim ljudima i uvijek nam je zadovoljstvo doći. Tu imamo i prijatelje. Stalno nas pozivaju ponovno da dođemo i mi kažemo – može!“

S obzirom na to da u Zagrebu imaju prijatelje, rado u posjeti obilaze muzeje i galerije, ali i:

„Sviđa mi se i noćni život u Zagrebu, mislim da je super. U Zagrebu imamo prijatelje s kojima uvijek izađemo van pa na kraju ostanemo prekasno i umorni smo za nastup sljedeći dan. Ali mislim da je sve to dio pripreme, ulaska u to 'raspoloženje'.“

Mnogi opisuju glazbu Morcheebe kao kombinaciju trip-hopa, alternativnog rocka, R&B-a, folka i downtempa. Otkrio je Ross kako bi on opisao njihovu glazbu:

„Sličan je opis. Downtempo ima elemente psihodeličnog rocka iz kasnih 60-ih, također neku vrstu bluesa i jazza iz 50-ih. Prilično veliki utjecaj ima i elektronička glazba iz ranih 90-ih, ljudi poput Aphex Twina i stvarno dobrog starog njujorškog hip hopa iz ranih 90-ih, ljudi poput Wu-Tang Clana i bendova poput New Kingdoma i Farsidea.

To je nostalgični segment glazbe na kojoj smo odrasli.  Pokušavamo pisati pjesme iz srca i komunicirati kako se osjećamo s obzirom na to da živimo u ovom ludom svijetu. Nadamo se da će univerzalnost te teme pogoditi slušatelje u srž. Pokušavamo svima pokazati kako se osjećamo i tu se onda obično stvori neka poveznica. Kada me ljudi pitaju kakva je naša glazba, samo kažem da je mekana i lijepa.“

O ritualima prilikom stvaranja glazbe i piše li samo onda kada za to ima inspiraciju, poznati glazbenik je rekao:

„Može biti bilo kakav trenutak inspiracije. Klasičan je onaj kada netom prije nego utonete u san morate ustati, pronaći svoj telefon, diktafon ili komad papira i zapisati prije nego što zaboravite. Jer kada mislite da ćete se nečega sjetiti ujutro, ujutro kada se probudite ne možete se sjetiti.

Imam puno glasovnih poruka koje ostavljam sam sebi, poput ludog čovjeka koji umoran pjeva.. Jer ovaj posao ne možete raditi od devet do pet, ne možete se samo ustati ujutro i pokušati napisati pjesmu. To zapravo ne funkcionira tako. Inače, ako sam u šetnji šumom ili sam na nekom zaista nevjerojatnom mjestu, tada mi ponekad na pamet dođu melodije i ideje. Većina glazbe koju pišem je spora i emotivna. Zatim ju pošaljem Skye koja smisli melodiju i tekst...zapravo trenutno radimo na novom albumu..“

Postoji li neki specifičan događaj koji ga je inspirirao za pisanje novog albuma?

„Osjećam kao da je svijet trenutno potpuno lud. Stoga je teško ne biti inspiriran činjenicom da nas, čini se, vuku u pakao u košari punoj ludih, starih nesigurnih muškaraca koji, čini se, vole svoju moć više nego što vole bilo što drugo na svijetu, uključujući živote ljudi, životinje i opće blagostanje planeta. Tako da je to nekako teško ne izbjeći. Ali kada smo pozitivnije raspoloženi, puno nas inspiriraju ljudi koje volimo, naše obitelji, prijatelji.“, rekao je Ross.

Obje Rossove kćeri su također u glazbi. Rekao je da povremeno idu s njima i na turneje, a bi li volio da budu u glazbenom poslu:

„Volio bih da budu kreativne, da pišu pjesme i izraze kako se osjećaju. Nisam toliko uvjeren u mogućnost da glazbeni biznis učine profitabilnim poslom jer je ovih dana bendovima jako teško pokrenuti se. Sretni smo što smo mi na neki način počeli u starom prapovijesnom svijetu ploča i CD-a kada su diskografske kuće imale neku moć. Sada je sve samo online i pomalo kaotično. Rekao bih da čak i ako ste sjajan glazbenik, ja poznajem puno sjajnih mladih glazbenika, to je još uvijek prava borba. Mislim, prije je bilo teško, ali sada se čini gotovo nemogućim.“

Da mu je sutra rođendanski party, otkrio je kakvu glazbu bi slušao:

„Moj omiljeni glazbenik je Jimi Hendrix, slušao bih puno Jimija Hendrixa, pogotovo kada bih popio malo pića.“

O glazbi koju sluša rekao je:

„Slušam puno stare glazbe, gotovo nikad ne slušam modernu glazbu. Ne zato što ju ne volim, već samo zato što me slušanje stare glazbe čini nostalgičnim i sretnim što sam živ i prisjećam se kako sam se lijepo proveo 90-ih i kao tinejdžer.“

A što može očekivati zagrebačka publika na koncertu 4. studenog u Boćarskom domu, hoće li biti iznenađenja:

„Možda bude gošća iznenađenja – radi se o odličnoj hrvatskoj glazbenici s kojom smo surađivali.“