Međunarodni tim istraživača proveo je eksperiment koji je obuhvaćao ukupno 350.757 bacanja novčića i došao do zanimljivih rezultata.

Analiza njihovih rezultata podupire teoriju iz 2007. godine koju je predložio matematičar Persi Diaconis, prema kojoj je veća vjerojatnost da će ona strana koja je okrenuta prema gore kada bacite novčić biti okrenuta prema gore i kada novčić padne.

Ovi najnoviji eksperimenti pokazuju da je to slučaj u 50,8 posto slučajeva. “Standardni model bacanja novčića proširio je Persi Diaconis, koji je predložio da kad ljudi bacaju običan novčić, uvode mali stupanj ‘precesije’ ili njihanja – promjenu smjera osi rotacije kroz putanju novčića,“ pišu istraživači u svom radu koji prenosi Science Alert.

“Prema Diaconisovom modelu, precesija uzrokuje da novčić provede više vremena u zraku s početnom stranom okrenutom prema gore. Posljedično, novčić ima veće šanse da padne na istu stranu s koje je krenuo”, dodaju.

Svatko ima svoju vlastitu tehniku, hvatanje novčića u letu ili zadnje bacanje prije gledanja. Dakle, pojedinac ima utjecaja i na broj okretaja koje uspije izvršiti.

Autori studije također sugeriraju da kod klađenja i odlučivanja o visokim ulozima, položaj novčića na početku uvijek treba sakriti jer je veća vjerojatnost da će pasti na tu istu stranu.

Istraživači su čak izračunali da, ako netko uloži dolar na bacanje novčića u nadi da će uzeti 2 dolara na bilo koji dobitak, zaradio bi u prosjeku 19 dolara za svakih 1000 bacanja, a to je prednost koju ne dobivate ni u nekim kartaškim igrana poput blackjacka.

Okretanje novčića koristilo se za određivanje monumentalnih događaja još od vremena Rimljana. Čak se i danas koristi za odlučivanje o sudbini političkih izbora, nogometnih finala i odluka o javnoj politici.