Ponavljanje ima neobičan odnos s umom. Uzmimo déjà vu iskustvo, kada pogrešno vjerujemo da smo iskusili novu situaciju u prošlosti - ostavljajući vas sa jezivim osjećajem prošlosti.

Istraživanje je otkrilo da taj fenomen nastaje kada se dio mozga koji otkriva familijarnost ne uskladi sa stvarnošću. Déjà vu je signal koji vas upozorava na ovu neobičnost: to je vrsta “provjere činjenica” za sustav pamćenja, prenosi Science Alert.

Ali ponavljanje može učiniti nešto još čudnije i neobičnije.

Suprotno od déjà vu je “jamais vu”, kada nešto za što znate da je poznato djeluje nestvarno ili na neki način novo.

Jamais vu može uključivati ​​gledanje poznatog lica i iznenadno otkrivanje neobičnog ili nepoznatog. Glazbenici to imaju na trenutke – gube se u vrlo poznatom odlomku glazbe. Možda vam se dogodilo da ste otišli na poznato mjesto i postali dezorijentirani ili ste ga vidjeli “novim očima”.

To je iskustvo još rjeđe od déjà vua i možda još neobičnije i uznemirujuće. Kada pitate ljude da to opišu u upitnicima o iskustvima u svakodnevnom životu, oni daju izjave poput: “Dok pišem na ispitima, ispravno napišem riječ poput ‘apetit’, ali neprestano gledam tu riječ jer razmišljam da bi to moglo biti pogrešno.”