PD Babulj iz Bibinja je 3. rujna ove godine bio domaćin turnira u bućama na Planinarskom domu Paklenica

Prijavilo se 12 parova, pa su ždrijebom iz isparanog šešira podiljeni u skupine.
U skupini su bila po tri para, igrali su svak sa svakim, a pobjednik skupine je išao drito u polufinale.

- Bibinjci su poznati kao najveći planinski gurmani, pa je igra često prekidana raznoraznim ćapaaadama, od ramsteka priko vratine pa sve do kobasica, ma svega je tu bilo. Igra je bila skoro pa poluprofesionalna, sa minimalnom uporabom psovki i vike za tu kategoriju. Zog je bia najbolji ikad, ograđen samo s jedne strane, a s druge je bia ajmemajko - u nagibu i kočia je buće, ma skoro si moga igrati pikado s bućama.
Prve dvi skupine su odigrale kad je došlo vrime za ručak. Bronzin gulaša je nesta za sekund - napisali su u svom vrlo iscrpnom izvješću iz PD Babulj.

- Da se vratimo na igru - bilo je poprilično napeto cijelo vrijeme, buće su letile po terenu, bulin je stoički to sve trpio. Kako je vrime prolazilo, buća je bilo sve dalje po terenu a bulin je bia sve tužniji, moguće jer su i igrači i gledatelji jednim okom pratili onu jednu konjsku snagu što je u kominu rukon vrtlia ražanj na kojem je bila porketa i nadali se da mu neće zagorit s jedne strane.

Sunce je krenulo put zalaska, porketa je dobila zlatno žutu boju kad su krenuli polufinalni dvoboji. Dosad su i gledatelji i igrači prešli dnevno preporučenih 10 tisuća koraka uzduž i nizduž zoga. Isprid komina su se čuli povici "KASTROŠ! FUL KASTROŠ!" Tako je fokus s buća prešao na ekipu koja je ispala još u prvom krugu turnira, pa čisto da izgube i u nekoj drugoj igri - uhvatili se frenja.

U utakmici za treće mjesto kao pobjednici izašli su Lovre Ćurko iz Ljupča i Niko Jakovčev iz Zadra. Momci su bili zadovoljni igrom jer su, zapravo, samo došli igrati, a realno gledajući, i igrali su cili dan i dogurali skoro do finala.

Finale je bilo napeto: dvadesetak gledalaca naguralo se u onih 12 kvadrata terace isprikuće, i s prikriženim rukama iza leđa dovikivalo nervoznim igračima, a Ante Jukić i Vice Fuzul iz Bibinja su znalačkim pogledom procjenjivali ekipu protiv koje igraju – Marina Mitrovića iz Tinja i Andrije Savića kao predstavnika doma jer je molia da ne pišemo da je iz Kašića Banjevačkog. Sudia je Stipe Jukić, jedan od organizatora turnira, a kako nas je Marin Mitrović iz Tinja lipo zamolija da naglasimo, ujedno i Bibinjac i sin Ante Jukića. Punat po punat, točnije, 3 pa 8, pa 8 pa 3, naglo su nam Ante i Vice pokazali da im u bućama u planini nitko nije ravan i pobjednički pehar odnijeli kući. U Bibinje.

Iza finala je počela pisma, porketa je bila pri kraju. Kako su svi igrači nazdravili pelinkovcen iz pehara, tako nije bilo potribe za zagrijavanjem grla. Danijel Sikirić je naša staro zvono na gredi i počea zvonit, klapa je zapivala Zvona svetog Roka. Nije se stajalo pivati punih 9 sati. Porketa je nahranila sve ljude, dva puta, i onda jos sutra jednom. Ko nije bia, nema pojma sto je propustia. Eto. I da se ne zaboravi lešada u nedlju ujtro. Iz mrtvi je dizala.

No, tu nije kraj, pehar se vraća dogodine, ovogodišnji pobjednici će ga svečano na traljama izniti na dom, te će prilika za osvajanje istog biti opet za prvi vikend mjeseca rujna - izvijestili su na svojoj Facebook stranici.