Iako ne postoji jednoglasan odgovor na pitanje koji su jezici najlakši ili najteži, jedan od često citiranih izvora je Foreign service intitute (FSI) sustav koji rangira jezike prema tome koliko dugo je govornicima engleskog obično potrebno da nauče određeni jezik.

FSI sustav rangiranja sastoji se od pet kategorija, poredanih od najlakše do najteže na temelju toga koliko sati učenja bi trebalo osobi da postigne profesionalnu vještinu.

Kategorija I obuhvaća jezike za koje je obično potrebno oko 24-30 tjedana učenja, odnosno 600 do 750 sati nastave kako bi se postigla razina S-3/R-3, što je otprilike jednako razini B2/C1. U ovoj grupi našli su se jezici poput danskog, nizozemskog, francuskog, talijanskog, norveškog, portugalskog, rumunjskog, španjolskog i švedskog.

Njemački jezik zahtjeva oko 30 tjedana ili 750 sati te je svrstan u zasebnu kategoriju II

Kategorija III obuhvaća jezike za koje je potrebno 36 tjedana učenja, odnosno 900 radnih sati. Tu se radi o jezicima s lingvističkim i kulturnim razlikama u odnosu na engleski poput indonezijskog, malezijskog i svahilskog.

Hrvatski među težim jezicima!?

Kategorija IV odnosi se na jezike s još značajnijim lingvističkim i kulturnim razlikama u odnosu na engleski, što zahtjeva oko 44 tjedna ili 1100 sati učenja. U ovu kategoriju pripadaju: albanski, amharski, armenski, azerbejdžanski/azerski, bengalski, bosanski, bugarski, burmanski, hrvatski, češki, estonski, finski, gruzijski, grčki, hebrejski, hindski, mađarski, islandski, kmerski, latvijski, litavski, makedonski, mongolski, nepalski, pašto, perzijski, poljski, ruski, srpski, sinhalski, slovački, slovenski, tagaloški, tajlandski, turski, ukrajinski, urdu, uzbečki, vijetnamski, xhosa (nigersko-kongoanski jezik), zulu.

Kategorija V, ujedno i posljednja, sadrži jezike koji su iznimno teški za govornike engleskog jezika te iziskuju 88 tjedana, odnosno 2200 sati učenja. Najviše truda treba tako za arapski, japanski, korejski, kantonski (kineski) i mandarinski (kineski) jezik.