Nakon dvije godine pauze zbog globalne krize koronavirusa, na Vir se vraća organizirana proslava Praznika rada

Ponovno će se 1. svibnja feštati na otoku Viru! Nakon dvije godine vraćamo se tradicionalnoj proslavi Praznika rada, ili prvosvibanjskoj fešti s besplatnim fažolom i uz nastup zadarsko-virskog Tempo benda. Program počinje od 10 sati na virskoj rivi, a potrajat će do posljednjeg zrna fažola. Iz destinacijske menadžment kompanije Vir turizam, koja s Općinom Vir desetljeće unazad organizira proslavu, pozivaju sve stanovnike otoka, vikendaše, goste i prijatelje Vira da se u nedjelju pridruže proslavi, uživaju u fažolu, druženju i lijepom proljetnom vremenu.

Praznik rada se na Viru tradicionalno obilježava kao spomen na velike radničke prosvjede održane u Chicagu 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više radnika, a osmero ih je osuđeno na smrt. Kako se u Hrvatskoj obilježavanje Praznika rada pogrešno i s predrasudama smatralo isključivim obilježjem komunističko-socijalističkog razdoblja SFRJ, dugo je vremena postojao otpor prema idejama radničke solidarnosti i međunarodnog radništva, a postojala je također politička, društvena i jezična kontroverza oko imena i značenja dana proslave 1. svibnja (prvomajska proslava). Tako se tek 2. studenog 2001., napokon, Izmjenama i dopunama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, dotadašnji prvosvibanjski blagdan preimenovao u Praznik rada, i to kao jedini praznik koji se obilježava neradnim danom.

Unatoč tome, mnoge jedinice lokalne samouprave u Hrvatskoj još uvijek izbjegavaju organiziranje proslave Praznika rada, iako se u Hrvatskoj (tada u sklopu Austro-Ugarske Carevine) počeo slaviti još 1890., kada su hrvatski radnici u Zagrebu istaknuli zahtjeve u znaku tri osmice, solidarizirajući se sa zahtjevima 40 tisuća radnika u Chicagu koji su tražili 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja (rekreacije). Zagrebački radnici su kao uvod u proslavu te godine održali niz štrajkova i skupova, a u zgradi Hrvatskog doma, kako su tada pisale Narodne novine, govornici su na velikoj radničkoj skupštini naglašavali: Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi.