Hrvatska diskografska udruga (HDU) u suradnji s radijskim voditeljem, glazbenim kritičarem i urednikom (HR2), Zlatkom Turkaljem Turkijem, donosi još jedan intervju u nizu u sklopu atraktivnog glazbenog projekta Diskografska spajalica. Velika nam je čast predstaviti gitaristu, tekstopisca i pjevača hrvatskog rock sastava Prljavog kazališta - Jasenka Houra.

„Samo da vam kažem narode neka u ova teška vremena Bog čuva vas i nas“,  to si rekao pred više od 250.000 ljudi 1989. godine na Trgu Republike, današnjem Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu.

Izgleda da ne moram puno mijenjati konferansu na koncertima. To što sam tada izgovorio pokazalo se točnim. Naime, mi živimo na prostoru u kojem su okolnosti takve, baš kao u cijelome svijetu, no ne želim da ovo ispadne kao patetična priča, ali ta izjava iz 1989. jedna je od mojih pametnih i pokazalo se točnih rečenica. U životu sam imao nekoliko takvih rečenica iza kojih u potpuno stojim.

Neki bi u to vrijeme rekli da se ta tvoja rečenica pred toliko ljudi može povezati uz mladalački bunt, rock glazbu, ali i da je riječ o svojevrsnoj ludosti. Naime, događaj na Trgu Republike te davne 1989. dobio je značaj puno veći od  jednog običnog koncerta ekipe iz Dubrave.

Neki put se jednostavno nalaziš i djeluješ  u zadanim okolnostima, najbolje znaš i sam kad se pripremaš i radiš emisiju. Postoje dani kad te nešto jednostavno isprovocira, baš taj dana imaš drugačiji stav o nekim stvarima i pogledu na aktualnu situaciju. Pogotovo kada vidiš i osjetiš ljude kada dišu. Tada izgovoriš i neke stvari koje ne da ne bi rekao, ali u to trenutku možda nije pravo mjesto za njih. I one jednostavno zagrme i dobiju jednu višu i važniju dimenziju. Nas dvojicu veže puno toga. Sve ove godine novinari pišući o našem „Zabranjenom koncertu“ brkaju stvari.  To nema veze s koncertom koji je održan na Trgu Republike, taj zabranjeni koncert kada nismo dobili dozvolu za nastup u Maksimiru na stadionu NK Dinamo održali smo u tvojoj emisiji na RVG-u. Upravo zbog takvih netočnih stvari, naklapanja i brkanja o našim velikim i manjim uspjesima i događajima vrijeme je da konačno završim pisanje knjige.

Čekaj, to je nešto što do sada nisi nikada spomenuo. Pišeš knjigu?

Da i do sada sam završio pisanje o našim glavnim članovima banda. Pišem o svemu što nas povezuje ili nas je povezivalo, pa tako i o smiješnoj strani svakoga od nas. Kako sam svakog člana grupe upoznao i što se tijekom našeg rada, snimanja albuma, putovanja i koncerata stvarno valjalo iza brda. Želim pokazati tu drugu pravu stranu Kazališta kako bi poništio sve one priče u kojima su nas ljudi podcijenili ali i ponekad precijenili. Želim kroz knjigu donijeti autentične priče o nama i našem radu. Na samom početku pisanja shvatio sam kako to neće biti mali zalogaj, jer jako puno ljudi, važnih ljudi bilo je oko Kazališta. U međuvremenu sve i svašta događalo i unutar samog banda. Samo u godinu dana bilo je lijepih ali i tužnih situacija tako da imam puno razloga sve još jednom sumirati i staviti na papir.

Foto:  Zlatko Turkalj Turki

Jako si duhovit čovjek i tvoje konferanse na koncertima publika je uvijek čekala s velikim zanimanjem. Rekao si maloprije kako za svoje govorničke dijelove, obraćenje publici moraš biti isprovociran. Je li još uvijek tako i kada stvaraš, pišeš i skladaš pjesme? Naime dobro je poznato da si svoje stavove i ne slaganje s društvenim i socijalnim događajima često iskazivao baš kroz pjesme Kazališta: „Moj dom je Hrvatska“, „Sretan Božić gladna djeco“, „Lupi petama“, Dobro jutro šezdesetosmaši“, „Laku noć tebi Zagrebe“ …

Jako volim pjesmu „Laku noć tebi Zagrebe“, a što se tiče pjesme „Sretan Božić gladna djeco“ inspiraciju sam dobio kad sam čuo tradicionalnu međimursku pjesmu, odnosno stihove: „Marija njegova draga mati nije mogla stana najti, pa ga porodi u štalici na preoštroj slamici“. To me je baš očaralo i potaknulo da napišem tu pjesmu, jer blagdani nisu skupi darovi već je njihova suština puno važnija i dublja. Sve pjesme koje si nabrojao su referenca na zadanu okolnost. Htio ne htio događaji, stvari i vrijeme jednostavno te određuju. U nekim trenucima zato funkcioniraš bolje dok u drugima nisi baš najpametniji i važeš je li to dobro ili ne. Kad smo u studiju i  radimo dosta smo sumnjičavi i nesigurni kao ljudi. Kako god to jednostavno izgleda kad pjesma izađe i svatko komentira na svoj način, to su oni ovako ili onako radili uvijek prethodi faza naše nesigurnosti u kojoj preispitujemo svaki dio pjesme. Stalno se javlja taj uteg. Zapravo ta sumnjičavost je i održala Kazalište sve te godine. Vjeruj mi bez obzira na sve kritičare (smijeh) s kojima sam dobar i nemam ništa protiv kritike ipak kako godine prolaze mislim da u našem slučaju nema većeg kritičara nego što je sam band. Mi smo unutar sebe baš nemili kritičari, jer svi znamo svaki ton u pjesmama. Svi članovi banda o pjesmama razmišljaju i noću i nisu skloni putiti nešto što nije dobro što im se ne sviđa. Zato, kako je raslo Kazalište tako sam pod sve većim pritiskom jer uvijek se traži i očekuje stepenica više.

U kojoj je kreativnoj fazi Prljavo kazalište? Je li te nešto u zadnjih nekoliko godina inspiriralo odnosno isprovociralo da povučeš Kazalište u studio i snimite nove pjesme?

Je (smijeh). Kod mene ti je to jednostavno, kad dođem kući stalno nešto pišem i bilježim. S moje strane sve je gotovo. Praktično pjesme su spremne za snimanje. No, moram ti priznati, a to nisam nikada ni bandu rekao, želio sam na našem slavljeničkom koncertu 2019. godine u zagrebačkoj Areni onako iz čista mira odsvirati dio jedne nove pjesme. To na kraju nisam napravio, jer je koncept koncerta bio drugačiji sve je bilo u znaku 30 godina od Trga. U svojoj karijeri s Kazalištem imao sam dosta takvih klinačkih ispada koji su nekada ispali dobro, a nekada i ne baš.

Budi sada klinac. Očekujem tvoj ispad, podjeli s nama te stihove koje si te večeri želio podijeliti sa zagrebačkom publikom?

…„I svaki kockar dobro zna jednom kad sjedne za stol tu nema povratka. I svaki junkie dobro zna da postoji šut nakon kojeg nema povratka. Svaki političar zna kakva je to igra i da iz nje nema povratka. Svaki klinac kad stavi gitaru oko vrata dobro zna tu nema više povratka…“
 
 

Prljavo Kazalište, 30 godina od koncerta na trgu Arena Zagreb,  Croatia Records

Vođeni idejom spajanja glazbenog svijeta pod jedan nazivnik, Hrvatska diskografska udruga je odlučila publici približiti riječi onih bez kojih taj svijet ne bi bio moguć - glazbenicama i glazbenicima.

Cilj ovog projekta je putem zanimljivih i sadržajnih intervjua predstaviti najbolje doajene te najnovije talentirane izvođače i izvođačice. Intervjui se objavljuju dva puta mjesečno, pod perom Zlatka Turkalja Turkija, koji će svojim dugogodišnjim iskustvom čitateljima predstaviti ono najbolje od glazbe.

Pratite naše društvene profile na Facebooku i Instagramu te službenu web-stranicu jer vas čeka pregršt kvalitetnog i atraktivnog glazbenog sadržaja!