„Ja ću sigurno biti glazbenik doživotno“, poručio je Damir Urban u velikom intervjuu tijekom 4. dana Međunarodne autorske kreativne konferencije MAKK koju organizira stručna služba ZAMP Hrvatskog društva skladatelja.

„Biti glazbenik nije zanimanje, to je poziv. To je ono što jesam, bez obzira na trenutne okolnosti. Naravno da bi bilo idealno da smo sad na turneji i da možemo publici predstaviti naš rad, ali ja i dalje stvaram i radim“, izjavio je Urban opisujući 2020. iz perspektive glazbenog profesionalca čiji je sektor jedan od najpogođenijih u aktualnoj krizi.

Njegova godina počela je obećavajuće, stigle su nagrade Rock&OFF i Porin za pjesmu godine („Iskra“), no nove okolnosti tražile su prilagodbu planova i želja ovog vrsnog autora i glazbenika.

Ipak, zadržao je svoj jedinstveni pristup glazbi kroz igru i istraživanje: „Kod ljudi koji imaju potrebu za stvaranjem, ne postoji povoljno i nepovoljno. Stvara se uvijek i u svim uvjetima. Istina, nekad su stvari lakše, a nekad teže, ali potreba je ista. Meni je glazba lijek, a vjerujem i slušateljima. U ovim vremenima svima nam treba glazba da zadržimo zdrav razum“.

U intervjuu je otkrio i dosad nepoznate detalje o svom kreativnom procesu, ispričao je što ga je nagnalo da Riječane u travnju ohrabri svirkom na krovu autobusa te kako njegove pjesme često odlutaju vlastitim putem i napuste svog autora.

Tako je i „Iskru“ izvorno pisao za svog sina, a na kraju je po pjesmi dobila ime njegova kći.

Uz to, Urban je dojmljivo opisao atmosferu koncerata kako ih on doživljava s pozornice: „Kad bih mogao, sutra bih navečer od svih mjesta na svijetu najradije bio na koncertu, naravno,“ rekao je u razgovoru s Milanom Majerovićem-Stilinovićem.