Supruga se ljutila sat vremena. Pričao sam joj o brodu, o nama, o moru i sve se brzo smirilo, priča Jurica Brzić, čiji brod u biogradskoj marini imenom plijeni pozornost.

U biogradskoj marini stupnjevi se bliže četrdesetici, pola je sata prošlo od podneva, par vozača svađa se oko parkinga, a mi idemo vidjeti brod. Bijeli, lijepo očuvan i čist. Ničim ne odskače od onih njenu zdesna i slijeva, osim po imenu. Na krmi su tri riječi, a govore puno. “Umisto nove kužine”, piše 24 sata. Fotografija broda "zapalila je" i društvene mreže.

Tri godine brod je u vlasništvu Jurice Brzića (46) zvanog Sova iz Sv. Filipa i Jakova. Nasmijani Filipjanac dočekuje nas na brodu čija fotografija je brzo postala viralni hit, a pretpostavke većine komentatora pokazale su se istinitima.

– Trebali smo kupiti kužinu, kuhinju, kako hoćete. Skupili smo novce, trebalo je i pločice promijeniti, nove aparate kupiti, sve živo… I onda sam ja vidio oglas za brod. I otišao ga kupiti bez da sam ženi išta rekao, počinje Jure svoju priču. Pa nabraja kako je vožen samo 80 sati, kako odlično izgleda za brod proizveden prije deset godina, kako je po cijeni bio prilika koja se ne propušta.. A nas zanima samo jedna stvar – što je rekla žena.

– Ljutila se sat vreman i onda je prošlo. Pričao sam joj o brodu, o nama, o moru, i sve se smirilo. Puno nam je lipih momenata dao brod u tri godine, to su stvari koje se ne mogu platiti, to je vrime koje se pamti. Brod je sloboda koja se ne morže opisati, kaže Jure, zaposlen kao – zapovjednik jahte. Kad nije na jednom, onda je na drugom brodu. Ovaj manji, model Galeb dug 6,75 metara proizveden je u Vodicama.

– Svaki slobodan trenutak ljeti smo na brodu, a ako nam je cijeli vikend pred nama u petak popodne smo tu, ukrcavamo se i krećemo. Guštamo s djecom, vratimo se odmorni. Rekla mi je žena kad ste me zvali da bi ovakvu “glupost” kupovine broda uvijek rado ponovila.

Jure živi u dva i pol kilometra udaljenom Sv. Filipu i Jakovu i na posao u Biograd najčešće ide biciklom. Ima četvero djece i najviše voli svoju obitelj i prijatelje. S prijateljima se stalno druže, često netko fali, ali nastoje se svi naći.

– Kao ekipa smo Zloćkići, više ne znam tko nas je tako nazvao. I ime broda je nastalo kao interna šala, za naše prijatelje i čekali smo njihovu reakciju. U međuvremenu, u ove tri godine nema onog tko prođe kraj broda da se ne nasmije kad vidi natpis. Baš kao i čovjek gdje smo išli napraviti naljepnicu s imenom, to je bio šou.

Zimi brodom idu na more, na lignje i zubace koje Jure lovi kao pravi majstor. Gitara je uvijek na brodu, hladnjak je pun pića, spreman za polazak u svakom trenutku. Ono za što se treba pobrinuti su dobra volja i društvo.

– Toga uvijek ima. Često odemo na more zavežemo par brodova jedan za drugi, kuhamo i smijemo se, pivamo… Ma to su gušti. A kuhinja, pomalo, doći će i ona na red.