Na glazbenom portalu Terapija objavljena je opširna recenzija o novom albumu zadarskog profesora i kantautora, Emila Šprljana i "Detektiva".

Recenzija je izvorno objavljena na linku.

Vjerujem da široj glazbenoj i inoj javnosti nije previše znano ime ovog izuzetnog gospodina, inače profesora iz Zadra i Vodica, prevoditelja s engleskog, glumca amatera, često viđenog gosta po književnim večerima i sličnim kružokima, ali evo za vašu informaciju nekoliko bitnih natuknica. Sudjelovao je još u doba punka 1977. na čuvenom Omladinskom festivalu u Subotici, pojavljivao se u više navrata na Zadarskom festivalu, imao je bend Napokon (iz Vodica), zadarske lokalne legende Maestral, Albatros, Sunce, Orion, Trio Fantastikus, Duo Kompas Bend, pisao je glazbu za teatar i svašta mnogo još ktome, a sam za sebe kaže da je samozvani kantautor koji zna izvoditi pjesme i stihove anglosaksonskih autora, te Dragutina Herende i Mladena Vukovića. Uz to je vrlo otkačen rocker, pjevač i tekstopisac, a svoje pjesme je ovdje nakon dugog vremena realizirao uz pomoć mnogih prijatelja i poznanika. O podrobnijoj diskografiji baš i nema nekih detaljnijih podataka, no valjalo bi je prošvrljati još iz vremena bivše federacije. "Cvijeće" mu je navodno tek treći pravi album. Nikad nije kasno, zar ne? Ako se ima šta za reći, a ovdje, bome ima mnogo toga za opaprčiti što se taložilo godinama...

Prije svega, ovih klasično postavljenih 'albumskih' 45 minuta odiše ugođajem sjajne kritičke šamaronke pune humora, ironije i zabave s lakoglazbenim medikamentima nalik na Čudnoređe. S time da Emil i široka prateća ekipa sastavljena od bendova Emil i Detektivi/ Emil i Drvosječe bez ikakvih dogmi odšetaju u world-music, stari progressive s natruhama trubadurskog ambijenta (Emil je vjerojatno bio fan Dubrovačkih Trubadura, Drugog Načina i ranih Novih Fosila prije Rajka Dujmića, a možda i Sedmorice Mladih, 4M, Kvarteta Studio...), neo-folk bez gothic elemenata, valcer, country, pa čak i sprdačinu na turbo-folk/ pop/ dance Senne M, Colonie, Maje Šuput, Severine i sličnih (u pjesmi "Vlada šljam"), ali ostaje se u domeni isključivo striktno angažiranog revolta ka dugosežnoj tragediji hrvatskog i općenitog balkanskog naraštaja od rasapa Juge naovamo. Svi smo u toj istoj branši, komentirali je ovako ili onako ponaosob ako još nismo pobjegli nekud preko Alpa gdje se moramo služiti drugim jezicima i poštivati običaje sredine u kojoj smo se zatekli. 



A vidljivo je i čujno da Emil nema potrebe tražiti sklonište 'so far away' kad zdušno i čvrsto fiksira fabulu na naše domaće egzistencijalne probleme s kojima smo svi suočeni. Od početne "Volim meso" s cirkusantsko-kabaretskim folk ugođajem Cinkuša i Gustafa iskusnog harlekina koji se šegači bečkom školom ('volim jesti meso, briga me za glad'), simpatičnog plesnog rocka "Recesija" ('progresija, regresija, svud oko mene svinjska depresija') podebljanog surfom, pratećim ženskim vokalima, šarenim klavijaturama i odličnim udaraljkama (izvedena na Zadarskom festivalu 2011.), preko čistih folk zafrkancija "Ilija pandur" (ili pandour) na uvrnutoj kombinaciji francuskog i hrvatskog, te najdulje "Croatian situation" (skoro 5 i pol minuta) uronjene u funk/ reggae/ ska/ hip-hop s namjernom sprdačinom svim onim izvođačima koji s našeg područja koriste engleski jezik u pop svrhe, ha-ha-ha... 



No, najbolje performanse ova ekipa pruža u ekološki osvještenoj "Moja platforma", kratkom neo-folku "Posjecimo stabla" (jedna od rijetkih s pritiskom na papučicu distorzije), umjerenom (hard) rocku "Tuga zbunjenog građanina" ('muči me tuga praznog novčanika.../ uzaludnih pokušaja.../ konzervirane nemoći.../ dozvoljenog minusa.../ neshvaćanja svemira.../ uzaludnog pjevanja'), bezuslovnom hitu "VKV" s gypsy ugođajem, teatralnim referencama na opće neznanje opće kulture, Lennonovskom hippy himnom "Hrvatska može bolje" ('treba nam reforma obrazovanja i dobre volje, Hrvatska može bolje'), te naslovnom pjesmom koja u najboljem pasažu letargičnog indie-popa zadojenog folkom i kurentnim hipsterskim referencama na prošlost 'kako je nekad bilo puno bolje' zbori o stvarnoj metafori sistema i društva u kome živimo. S pravom je ova stvar odabrana da bude naslovna, jer oko nas uistinu cvate samo cvijeće.

"Cvijeće"

'Jeste li primjetili da toaletni papiri sve češće mirišu na maslačke i ruže?
Kad brišem dupe?
Više ne osjećam govana miris... 
Nego se osjećam kao da po livadi pužem... 

Ja sam ovdje razvio teoriju zavjere,
Glas postepeno nju obmanjuje, 
Ako ne prodremo u državne namjere
I ne nanjušimo govna u koja nas se uvaljuje... 

O cvijeće....

Uskoro će i računi lijepo mirisati
Što veći bude minus, ljepše će ruže cvasti...
... umjesto glasačkih kutija ćemo teglice imati,
U govnima ćemo gacati, a mirisati cvijeće, 
Naš um, umrijet će...'

Zabavnjaci poput "Tražim ženu" i završna akustična balada "Tvoja luda blizina" mogu se pripisati sentimentalnom mediteranskom italo ugođaju, nikad dovoljno otkačenih Radolfija, Giuliana, Đani Stipaničeva, Cocea, pa i nekoć pristojno jakog Olivera Dragojevića kad je kantao rockerskije prije i nakon Dubravačkih Trubadura tražeći se u stilizaciji, a ima tu i još 'kontinentalaca' koji bi se rado okušali u ovakvim interpretacijama senzibilnijih tekstova - legende poput Darka Domjana, Bebeka i Željka Krušlina - Kruške (ex-Latino), prije svega.

Ne treba biti oštar u definicijama svega ovoga što je Emil sa svojom ekipom uradio na ovom posve dorečenom i maksimalno zabavnom socio-politički i društvenom albumu; jeste da je ovo sofisticirani punk i protestni folk-rock/pop uvijen u nekolicinu stilsko-žanrovskih 'pop' shema već viđenih i odrađenih na ovim teritorijima od Haustora, solo Rundeka, spomenutih Cinkuša, Gustafa, nespomenutih Tome Bebića, Franci Blaškovića, Afiona, Veli Jože Banda, Radost!, pa mnogih srpskih (osobito Laboratorija Zvuka), BiH, makedonskih, crnogorskih (Miladin Šobić) i slovenskih izvođača (Buldožera, Matej Krajnca i Kladivo, konj in voda), ali je zadržao sjajnu egzibiciju da ne otpluta u posprdnost svrhe globalnog zatupljivanja ionako tupe globalnosti. 

Svaka od ovih 13 pjesama ima svoj opravdani status postojanosti i vrijednosti bio on shvaćen underground ili overground; zabavne su prije svega s jasnim porukama i ciljevima. Vrijeme je da poslušate što stari, uredno počešljani brkonja i proto-punker Emil ima za reći ovome balkanskom pučanstvu u pozitivnom aspektu. Da nije one dvije 'zabavnjačke' pjesme, od mene bi ovo bila desetka. 

Naslovi: 1.Volim meso, 2.Recesija, 3.Ilija pandur (feat. Četri pasa), 4.Croatian situation, 5.Moja platforma, 6.Tražim ženu, 7.Posijecimo stabla, 8.Tuga zbunjenog građanina, 9.VKV, 10.Vlada šljam, 11.Cvijeće, 12.Hrvatska može bolje, 13.Tvoja luda blizina