Pjevat će, svirati i zabavljati narod u petak na „Virskoj noći u Zadru“ u „Arsenalu“. Dakle, evo Bepa Matešića i Davida Ricova u pet pitanja!

Kaže Bepo da gemišt proširuje glasnice. Ako je to točno, a nema razloga ne vjerovati čovjeku koji živi od glasnica i gemišta, dobili smo savršene upute za ublažavanje simptoma laringitisa. Uostalom, treba li sumnjati u riječ čovjeka koji je najavio kako će pjevati do sedamdesete, a evo, već mu je sedamdeset i treća – pa i dalje pjeva. Naravno, ne bez gemišta i ne bez bezbrojnih anegdota. Pada mi na pamet jedna s turneje u Sjedinjenim Američkim Državama kada je Bepa zaustavila američka policija i testirala na alkohol. Kada je alkotest skoro eksplodirao od promila, policajac ga je na jednu noć strpao u zatvor, ali mu je zadarski pjevač poručio: „Momak, dobit ćeš sutra svoje od Vrsaljka“ (op.a. Svemir Vrsaljko, tada šef PU zadarske).  

David je, s druge strane, onaj dio legendarnog dueta zadužen za trezvenost. Nije da znatno mlađi pjevač ne voli gemišt i veselje, ali netko mora voziti, organizirati biznis i paziti da sve ide glatko. Sve ostalo su anegdote …  

Kako ste došli do Bepa ili kako se dogodila vaša suradnja? Jeste li u vrijeme njegove najveće popularnosti mislili kako želite ili hoćete, jednog dana, pjevati s legendom?  

DAVID: Njegove pjesme pjevao sam od ranog djetinjstva, u vrijeme kad je Bepo bio pojam u cijeloj Hrvatskoj. „Nije u šoldima sve“, „Tu je moj dom“ … znao sam napamet i maštao o zajedničkoj suradnji koja se dogodila prije 14 godina. Tada je Bepu trebao novi glazbenik; došao je do mene, sjeli smo na marendu koja se zalila bevandom, a ostalo je legenda.   

Nakon raskida s Mladenom Grdovićem, trebalo je sreće i umješnosti pronaći dostojnu zamjenu i stvoriti novi glazbeni imidž dueta. Priča je s Davidom sretno okončana, zar ne?

BEPO: Kako ne?! Nije bilo lako naći novog glazbenog suradnika, ali kada sam pronašao Davida srce mi je bilo na mjestu! Znao sam kako će ta suradnja uroditi plodom i da ćemo zajedno napraviti dobar posao.

Najdraža anegdota o Bepu?

DAVID: Ima ih puno, pa je teško odabrati najdražu. Ajde, ima jedna koja mi je posebno draga … Bepo je jednom sam otišao u Zagreb sa svojim automobilom i pokvarila mu se navigacija. Zove on mene rano ujutro i kaže: Davide, crkla mi navigacija, kiša lije i nemam pojma gdje sam. Pitam ga da mi objasni gdje je po prilici u Zagrebu, a Bepo kaže: Čekaj, da vidim … Evo me kod trotoara!

Što najviše cijenite kod Davida?

BEPO: Cijenim njegovu profesionalnost, glazbeno znanje i vrhunsko pjevanje. I, naravno, što me trpi već 14 godina.

Prošli ste cijelu Hrvatsku u društvu s Viranima. Jesu li Virani prava ekipa za veselice kojima usrećujte narod?

DAVID: S obzirom na nebrojene nastupe na Viru te bezbrojne turneje s Viranima obojica smo ustanovili kako su Virani jedan spontan narod koji cijeni rad, trud i poštenje. Uvijek smo odradili naš posao najbolje što možemo, ali smo se pritom uvijek dobro zabavljali. Tako je u našem odnosu od prvog dana.

Kada ste počeli upotrebljavati čuveno vibriranje rukama?

BEPO: Vibriranje rukama je počelo spontano, od kada su se ruke same počele tresti (smijeh). Na tomu sam izgradio imidž.  

Vaš dojam o Viru?

DAVID: Prvi put sam pjevao prije 12 godina, a nakon toga bezbroj puta na virskim feštama, maškarama, pa traktorom od Lozica po cijelom otoku … Upoznao sam sve legende Vira, danas na žalost pokojnog Branu, Vida, Dida i mnoge druge. Od početka su me Virani prihvatili, pa samo mogu kazati kako su Virani ljudi od fešte, dobre zabave, čistog i poštenog srca.

Najdraža Vaša pjesma i najbolja pjesma koja nije Vaša?

BEPO: Najdraža mi je „Nek' zaplaču mandoline“ jer govori o mom odlasku na onaj svijet. Ta mi je pjesma uvijek u srcu, a što se tiče tuđih … volim talijanske belcanto canzone.

Možete li se sjetiti, makar po prilici, koliko putovanja i nastupa odrađujete godišnje ili koliko ih je ukupno bilo s Bepom? Komu putovanja teže padaju; Vama ili supruzi Katarini?

DAVID: Dosad smo, ako se ne varam, odradili više od tisuću nastupa u ovih 14 godina i pritom provodili vrijeme sa svojim suprugama. Naravno, više Bepo nego ja (smijeh). Što se putovanja tiče, meni ipak padaju teže nego mojoj Kati jer ja uvijek vozim. Drugo; cijela organizacija puta i nastupa je na meni, tako da zna biti naporno. Nije ni Kati lako čekati da se vratim i strepiti, ne daj Bože, od neke dežgracije, ali u ovih deset godina naučila se nositi s tim i živjeti s pjevačem.

Da Vam odluče podignuti spomenik u Zadru – gdje bi ga voljeli imati; bi li bio s Davidom ili Mladenom i što bi na njemu pisalo?

BEPO: Sigurno u nekoj staroj zadarskoj kaleti … Naravno, na njemu bi bio s mojim Davidom, a pisalo bi: „Živi svaki dan kao da je posljednji“.