Da izgled često može zavarati pokazat će nam Kevin Costner u ovome uvrnutom trileru

Crni humor izmjenjuje se s bizarnim situacijama u psihološkom trileru u kojem Kevin Costner iza svoje savršene površine skriva ovisnost o - ubijanju!

Da izgled često može zavarati pokazat će nam Kevin Costner u ovome uvrnutom trileru. U njemu glumi gospodina Brooksa, uglednog obiteljskog i poslovnog čovjeka koji, kako to u trilerima obično i biva, skriva mračnu tajnu. Cijelo vrijeme ponavlja svojevrsnu mantru kojom se koriste liječeni ovisnici, no njegova je ovisnost mnogo bizarnija od droge ili alkohola. Brooks je naime ovisnik o ubijanju! Iako je uspio apstinirati već dvije godine, njegov ga unutarnji glas (William Hurt) ne pušta na miru i Brooks odlučuje počiniti još jedno ubojstvo.

No, čin ne prolazi neopaženo - Brooksa na djelu hvata čovjek koji se naziva gospodinom Smithom (Dane Cook). I umjesto da ga odmah prijavi policiji, ovaj amaterski fotograf odluči situaciju iskoristiti na drugi način te prisiljava Brooksa da ga nauči ubijati. Istovremeno pratimo i Tracy Atwood (Demi Moore), policajku koja već godinama radi na ovome slučaju, a koja uz tajanstvena ubojstva ima i vlastitih problema.

Mnogo toga nije onakvim kakvim se na prvi pogled čini u ovome psihološkom trileru Brucea A. Evansa. Evans je snimio film chabrolovskoga okusa u kojem se bizarne situacije nerijetko miješaju s crnim humorom, istovremeno nudeći satiričan pogled na svakodnevicu i njezin prividni moral i ćudoređe.

A da film nije limunada dokazuje i oznaka R koju mu je dodijelila Američka filmska akademija - između ostalog zbog krvavoga nasilja i izražajne seksualnosti. Dodamo li tome i Kevina Costnera u netipičnoj ulozi negativca, nadajmo se da je zaista riječ o nečem novom i drugačijem.

Kritika je film prihvatila osrednje, iako se većina slaže da je riječ o vrlo zanimljivome ostvarenju. Mnogima se svidio mračni humor i priča koji su dovoljno nevjerojatni da zadrže pažnju gledatelja tijekom dva sata trajanja. Glavne su zamjerke upućene mnoštvu podzapleta i jeftinoj psihologizaciji likova.

Ty Burr iz 'Boston Globea' nazvao ga je izvrsnim primjerom poludjelog studijskog filma 'u kojem previše likova i priča geometrijski napreduju sve dok se ne dosegne nivo blaženog apsurda', a James Berardinelli iz 'Reelviewsa' kaže da unatoč kontradikcijama koje proizlaze iz visokog koncepta i jeftine psihologizacije film funkcionira. Jules Brenner dao je zanimljiv komentar, izjavivši da film postaje zamoran pri kraju, 'no da me je netko pokušao izvući iz kina, potukao bih se.'