Traumatični događaji predispozicija su za noćne more

Imam noćne more, sanjam krv i nasilje i ne razumijem zašto se javljaju jer nisam nasilna osoba. Znače li noćne more da ipak jesam? Što mi one govore? Imaju li svrhu?

Otkud nam noćne more i trebamo li ih se bojati? To su pitanja s kojima se gotovo sigurno suoči svaka osoba na svijetu. Stručnjaci imaju odgovor. Noćne su more obično način na koji organizam procesuira intenzivna iskustva tijekom sna. Sadržaj noćnih mora nije nužno u korelaciji sa stvarnim životnim iskustvom. Nasilje u noćnim morama ne implicira da je riječ o nasilnoj osobi, nego o emocionalnoj reakciji koja često upućuje na naknadno prepoznatu psihičku traumu iz prošlosti.

Stručnjaci smatraju i da su noćne more značajne za otkrivanje nekih događaja ili emocija. Traumatični događaji, poznato je, predispozicija su za noćne more: prvo dolazi san koji oživi događaj, tada san koji oživi primarnu emociju na događaj koristeći različite scenarije ili slike, pa san koji inkorporira događaj u druge životne situacije. Noćne se more javljaju obično u dobi od tri do pet godina - razdoblju života kada djeca počinju izražavati strah. Djeca vrlo često sanjaju o stvarima koje su za njih u tom trenutku stresne poput injekcija kod liječnika, ostanka samih kod kuće, čak i osjećaja gladi. Djeca i u snu tako uče o stvarima koje ih čine sretnima i onima koje ih tjeraju na plač. Ne radi se, kažu liječnici, o ‘strašnim' snovima. Pomažu djeci da uče i odrastaju.

No noćne su more i sinonim za strah i tjeskobu. Većina odraslih ima noćne more od jedan do dva puta na godinu. Nije dobro ako se ponavljaju ili ako strah i tjeskoba dosegnu stupanj panike. Simbolički su, kažu liječnici, ti događaji povezani s traumatološkom prošlosti poput ponižavanja, zlostavljanja i sličnog. Noćna mora izuzetno iscrpljuje pogođenu osobu. Dovodi do kronične nesanice, dnevne pospanosti, umora... Kod tih se osoba postupno javlja strah od dolaska noći. No važno je otkriti uzrok i liječiti ga pa će i noćne more nestati.