Jaz između financijskih mogućnosti i osobnog zadovoljstva nikad nije bio dublji

Foto: Printorama.com

Jesti, piti i pri tom se osjećati očajno, čini se, prava je cijena kojom plaćamo ovisnost o shoppingu.

Iako je 'stezanje remena' rijetko popularna mjera, više nego ikad morat ćemo posegnuti za njom kako bismo stali na kraj podivljalom konzumerizmu i dalekosežnim posljedicama po okoliš.

Sve što danas činimo stubokom mijenja svijet kojeg ostavljamo budućim generacijama. Ako i smanjimo potrošnju mesa na svom stolu, zaboravimo ionako financijski nategnuta ljetovanja i skijanja, a biciklom zamijenimo automobil, još nismo učini dovoljno, upozorava u novom broju The Guardian.

Na Baliju danas počinje UN-ova konferencija o klimatskim promjenama. Više od 10 tisuća ljudi iz 190 zemalja raspravljat će o nasljedniku Protokola iz Kyota o smanjenju emisija plinova s efektom staklenika, koji istječe 2012. godine.

Ako razvijeni svijet i smanji emisiju ugljika za 80 posto, koliko zahtjeva UN, životi i navike naše djece morat će biti dramatično različiti od svega za što ih pripremamo.

Prošle je godine, naime, svaki Britanac proizveo 9,6 tona CO2, čija bi se količina do 2050. pod svaku cijenu trebala smanjiti na manje od tri tone.

Znači li to i 'kresanje' ili tek promjenu potrošačkih navika, a onda i konačno zbogom lagodnom životu u prilog održivom razvoju, vodeći svjetski stručnjaci još nisu odgovorili.

Zasad nema dokaza da tehnološke inovacije doista pridonose nužnom smanjenju emisije stakleničkih plinova. Dosad je, naime, svaka ušteda energije u svijesti potrošača uglavnom samo povećala želju za novim komforom; primjerice, ako ste nabavili 'štedljiv' hladnjak, vaš 'zeleni' kalkulator na račun toga je odmah otkrio 'višak' za sljedeću kupnju, recimo, novog klima uređaja.

Razvijeni svijet počiva na ekonomskom rastu i širećem konzumerizmu. Prestanemo li kupovati, ekonomija je pred kolapsom. Ne čudi stoga da je vodećim svjetskim političarima, uz borbu protiv terorizma, jedan od glavnih zadataka uvjeriti nas u 'nužnost shoppinga'. Golema marketinška mašinerija ima samo jednu misiju - 'hraniti' našu ovisnost o shoppingu i učiniti sve da nas u tome slijede generacije koje dolaze.

Potrošačko ludilo, međutim, ostavlja nesagledive posljedice po okoliš. I nas same. Najbolji dokaz tome dao je američki psiholog Tim Kasser grafičkim prikazom odnosa kupovne moći i ostvarenog zadovoljstva.

Linija u usponu predstavlja osobni dohodak proteklih 40 godina, dok ona druga, koja pokazuje sve koji su rekli da se osjećaju 'jako sretno', svo vrijeme ostaje ista. Jaz između financijskih mogućnosti i zadovoljstva, nikad nije bio dublji. Trebaju li nam doista sva ta čudesa na policama dućana, posebno nakrcanih u predblagdanskoj shopping groznici?

Razmislite barem prije nego refleksno posegnete za novim, šarenim artiklom i zaronite još dublje u minus na računu.