Neočekivani vrhuac večeri je došao u obliku Solomona Burka. Kralj rock'n'soula je dodirnuo svačija srca prolazeći kroz povijest bluesa i soula

I ove godine Radar je potvrdio zasto je jedan od vodećih festivala u Hrvatskoj. Pred nešto više od devet tisuća ljudi izvođači su svirali, pjevali i plesali preko 8 sati.

Prvi na redu su bili Voodoo Lizards koji su na binu došli zajedno sa američkom grupom Tripdavon, čiji je zadatak zapravo bio samo zagrijati publiku za glavne zvijezde i živuće legende strane rock scene.
Jedna od nama bliskih legendi bio je Zoran Predin i Lačni Franc koji su pola sata svirke uspijeli proći kroz hitove kao „Ne mi dihat za ovratnik", "Naj ti poljub nariše ustnice" i dr. i svojim nastupom uspijeli su dojmiti prisutne.

Nakon Lačnog Franca zaredale su zvijezde Radar festivala: Jackson (Joe, ne Michael), Burdon, Burke i na kraju Santana.

Prvi od njih je nastupio karizmatični i pomalo čudni Joe Jackson. Njegov odabir pratečeg banda je zapravo bio dosta čudan obzirom na mjesto događanja. On je, naime, odlučio doći ‘samo' sa klavirom, bubnjom i basom. U početku je to možda bilo razočaravajuće, ali je prisutnima ubrzo razbio bilo kakve sumnje. Jackson je prošao kroz poznatije pjesme njegove ranije stvaralačke faze ("Is She Really Going Out With Him", "Fools In Love", "Slow Song") kao i pjesme sa svog novog albuma ‘Rain' ("Uptown train") kojeg je opisao kao ‘fucking great' album. Najzadivljujući trenutak njegova nastupa bio je njegov solo na melodici.

 

Jedan od živućih rock velikana, Eric Burdon, je na ovom koncertu vidljivo dao sve od sebe. Možda više nije pokretan kao u mladosti, ali mu je zato glas dobio bluesersku dubinu i promuklost, tako da u nekim trenutcima zvučao bolje nego u mladim danima (prije cca 40 godina). Burdon je, sa dosta izmjenjenom postavom The Animalsa i sa sviračicom kretske lire, redao hitove "When I was Young", " San Francisco Nights", "Dont't Bring Me Down", "House of the Rising Sun" ... i naposljetku "We Gotta Get Out of This Place".

Neočekivani vrhuac večeri je došao u obliku Solomona Burka. Kralj rock'n'soula je dodirnuo svačija srca prolazeći kroz povijest bluesa i soula, spojivši u jednom medleyu pjesme Otis Redinga, Chucka Berrya, Sam Cookea, Little Richarda, Ben E. Kinga i drugih.
Burka su pratili i gudačke i puhačke sekcije koje su cijelom iskustvu dodali određenu dubinu. Sa svojih novijih albumima izveo je pjesme "Flesh and Blood", "That's How I Got To Memphis", "Don't Give Up On Me". Za završnicu se, ponovno, odlučio za klasike i to "Everybody Needs Somebody To Love" i "Wonderful World" Louisa Armstronga.

Finale večeri je bio Santana.

O Santani ne treba ništa posebno govoriti. Njegovo gitarističko umijeće govori za njega. Vrijedi spomenuti da je točno prije četrdeset godina izveo i svoj prvi veliki koncert - onaj na Woodstocku. I taj je počeo pjesmom "Soul Sacrifice" s kojom je započet i ovaj koncert.
Santana i njegov mnogobrojni prateči sastav predstavili su publici latino ritmove u jednom bombastičnom izdanju ("Soft Sacrifice", "Smooth"), a opet su našli i mjesta za laganije i romantičnije (posvetio ih je svim ženama na stadionu) pjesme kao "Maria Maria", "Corazon Espinado" i "Love of My Life". Santanine eksplozivne solo dionice, temperamentni pjevači i čak tri perkusionista držali su živi i pulsirajući latino ritam kroz cijeli koncert.

Ovogodišnji Radar je bio jedan od onih događaja koji se naprosto nije smio propustiti. I vjerujem da bi bio savršeno iskustvo, da nije bilo nagle i tragične smrti glazbenog kritičara i povijesničara umjetnosti Darka Glavana.