Legendarni Wattie i mladci u pozadini ponovili dobar nastup od prošle godine

Je li organizacija koncerta bila dobra? Pa, jedino ako vam se sjedilo i pilo dok čekate svoje favorite večeri ...

Čak tri predgrupe trebale su zagrijati publiku za Wattiea i novu ekipu koja nas je pohodila i prošle godine, no kako je tijekom njihova nastupa dvorana zjapila prazna, moglo je i bolje.

Ipak, par minuta prije pola dvanaest na stage su izašli Rob, Gav i mlađi Buchan, što je brzo napunilo dvoranu, a pojava Wattiea s prepoznatljivom crvenom irokezicom i lupkanjem mikorofona u obrijani dio glave pokrenula je prve redove.

Nakon dugo vremena Boogaloo se vratio na početak osamdesetih, kada su Pankrti punili prostor bez problema tadašnjim alternativcima i prvim punkerima, kada je floor bio prepun mladih s viškom energije koja je izlazila pogom i bacanjem sa stagea u publiku.

Iza prvih redova, na sigurnoj udaljenosti, smjestila se ekipa koja bi sve dala da se Wattie s prvim lineupom pojavio i tada, kada je Barmy Army bio ratni poklič koji se nerijetko mogao čuti u gradu, a njihove su frizure, kožnjaci i vojničke čizme bile magnet za murjake.

Koncert je odrađen korektno, iako su mlađi članovi benda izgledali kao da su zalutali na neki crossover Metallica tribute, jer sličnost basista i gitarista s njihovim idolima iz spomenutog banda nije stala na izgledu već se djelomično preselila i u svirku.

Ipak, nakon par stvari publika je počela isijavati dovoljno energije da su se dečki vratili korijenima i ponudili karakterističan zvučni zid Exploiteda iz mladih dana, uz konstantno nejasan Wattiev škotski naglasak i izderane glasnice.

Iako je počelo kao neka nu-metal svirka, završilo je s redarima na stageu koji su sprječavali mlade snage ZG punk scene da se bacaju u publiku, baš kao nekad .... Punk's not dead, after all ...