Premda je Kraljevski filharmonijski orkestar u pratećoj ulozi bio besprijekoran, nedovoljno ugođen razglas i poneki aranžmani zatomili su Stingovu namjeru da mu skladbe postanu klasici 21. stoljeća. Ipak, finiš koncerta bio je spektakularan

Tri dana nakon što su tinejdžeri hodočastili na koncert Lady Gage, vjerojatno su njihovi roditelji došli na svoje odlaskom na isto mjesto - zagrebačku Arenu - kako bi vidjeli Stinga. Doduše, za razliku od prekrcane Arene u petak, u ponedjeljak, 8. studenoga, okupilo se negdje oko 10.000 posjetitelja, prikovanih za sjedala, sve do posljednje skladbe u regularnom dijelu 'Every Breath You Take', kad su oni odvažniji odlučili zanemariti protokol i otići ispred pozornice.

Zapravo, profil publike nije odavao jesu li posrijedi ljubitelji Stinga ili možda značajan dio posjetitelja predstavlja publiku koja hodočasti na koncerte klasične glazbe, s obzirom da je Sting predstavljao album 'Symphonicites' realiziran s londonskim Kraljevskim filharmonijskim orkestrom, no činjenica je da je dobar dio publike bio nježnijeg spola, sudeći po glasovima koji su se Stingu priključili prilikom solo-izvedbe zaključne pjesme bisa 'Message In The Bottle'.

Oni koji vole Stinga zacijelo su bili oduševljeni njegovim stasom (sljedeće godine navršava 60 godina, a izgleda barem 20 godina mlađe) i izvrsnim glasom koji godinama postaje njegovo sve jače oružje. Sting je u nekim pjesmama u ruke uzimao akustičnu i električnu gitaru, no uglavnom je samo pjevao. Razglas je bio prilagođen njegovome glasu i pratećem mu bandu, dok Kraljevski filharmonijski orkestar nije bio tako dobro ozvučen, pa je taj nesrazmjer u većem dijelu koncerta smanjivao ugođaj koji se želio postići.

A cilj albuma i koncerta bio je predstaviti Stingove skladbe drugim sredstvima. Upravo to spajanje činilo je okosnicu repertoara, a elegične Stingove pjesme uz zvučno zamiješanu orkestralnu podlogu tvorio je efekt dobro poznat iz dobrog dijela Stingova solo-repertoara - čistu dosadu. Sasvim suprotno je bilo kad bi se sudarile Stingove pjesme i klasična nadgradnja, kao u pjesmama iz repertoara The Police - 'Next To You', 'King Of Pain' ili 'Every Little Thing She Does Is Magic'. Osim toga, valja istaknuti pojedine uvodne dijelove pjesama, od kojih je najdojmljiviji bio uvod u skladbi 'Russians' ili produljeni rasplesani dio skladbe 'This Cowboy Song'. Valja istaknuti i izvrsnu preradu pjesme 'Moon Over Bourbon Street' na način Kurta Weilla i Bertolda Brechta.

Koncert je trajao ukupno dva i pol sata, bis je gotovo pripojen samome koncertu, a nakon 65 minuta svirke uslijedila je bila 20-minutna pauza. Ipak, vrhunac nastupa bio je upravo bis, osobito senzacionalna izvedba pjesme 'Desert Rose' u kojoj je publiku zapalila Stingova prateća vokalistica Jo Lawry. Osim toga, izvedena je pjesma 'She's Too Good For Me' (jedna od rijetkih rock'n'roll pjesama u njegovu repertoaru), standardna 'Fragile' i zaključna akustična 'Message in a Bottle'.

Sting je četvrti put u Hrvatskoj, dvaput je nastupio u Puli sa standardnim repertoarom, jednom u Zagrebu s klasičnim repertoarom. Ovo je bilo nešto između, djelovalo je više kao televizijski show s revijskim orkestrom, negoli kao spoj rocka i klasične glazbe, no Sting ni u jednom trenutku nije bio ispod razine koju je davno dosegao. A zadnje dvije pjesme (iz repertoara The Police) i bis cijelom su koncertu dale utisak za pamćenje.