Inarrituova Barcelona je mračna, sumorna, prljava i opasna, smrt vreba iza svakog ugla, nastanjuju je prosjaci, sirotinja, alkoholičari, ilegalni useljenici...

Dirljiva i snažna priča dolazi nam iz radionice Alejandra Gonzalesa Inarritua, koji se afirmirao naslovima kao što su Babel, 21 gram i Pasja ljubav, koje je karakterizirala mozaična struktura nekoliko paralelnih priča koje se isprepliću.

Ovoga puta odustao je od kompleksne strukture i fokusirao se na jednu narativnu liniju koja ima svega dva ili tri rukavca te snimio jedan od svojih najboljih filmova, potvrdivši istinitost devize 'manje je više'. U središtu radnje je Uxbal, teško bolestan i razveden otac dvoje djece, koji preživljava distribuirajući jeftine kopije dizajnerskih torbica, proizvedene u lokalnim sweatshopovima, afričkim imigrantima koji ih prodaju na ulicama Barcelone.

On i njegova obitelj, kao i većina njegovih poznanika, ljudi su s dna socijalne ljestvice, a ono po čemu je Uxbal poseban jest njegova sposobnost komunikacije s mrtvima.

Inarritu slaže kompleksan mozaik Uxbalovog karaktera, sastavljen od niza finih detalja, naizgled nevažnih sitnica, fascinantnih krupnih kadrova i detalja glumčeva lica, njegovih slojevitih odnosa s djecom, bivšom suprugom, ocem kojega se ne sjeća, kineskih i afričkih imigranata s kojima posluje... Lik Uxbala uistinu je sjajno napisan, no dojam o filmu možda ne bi bio ni upola toliko dobar da glavnog junaka nije virtuozno utjelovio jedan od najboljih španjolskih glumaca današnjice, Javier Bardem, koji je u filmu 'Biutiful' ostvario možda najbolju ulogu u karijeri.

Fascinantno je dva i pol sata gledati kako se njegov Uxbal tijekom filma mijenja, razvija i slama, upoznaje sam sebe, bori se sa svojom emocionalnom inhibiranošću, brigom za budućnost svoje maloljetne djece, teškom bolesti i bivšom suprugom, alkoholičarkom s manično-depresivnim poremećajem.

Sjajno je, životno i uvjerljivo osmišljen i lik Marambre, emocionalno i psihički nestabilne Uxbaleove bivše supruge, nepredvidive, nesposobne za brigu o samoj sebi, a kamoli o djeci. Marambru je efektno odglumila kazališna glumica Maricel Alvarez, kojoj je to tek druga filmska uloga.

Zanimljiva je uloga još jednog važnog lika - grada Barcelone. Inarrituova slika Barcelone daleko je od popularnog turističkog mjesta u kojemu život vibrira 24 sata na dan na svakom koraku, grada dugih pješčanih plaža, nebrojenih kafića i noćnih klubova, neodoljivih muzeja i restorana. Njegova je Barcelona mračna, sumorna, prljava i opasna, smrt vreba iza svakog ugla, nastanjuju je prosjaci, sirotinja, alkoholičari, ilegalni useljenici iz Afrike i Azije, falsifikatori, korumpirani policajci... Takva 'nevidljiva' Barcelona prirodno je stanište 'nevidljivih' ljudi poput Uxbala.

I dok nas upoznaje s ljepotom detalja i trenutaka, kreirajući istovremeno osjećaj duboke tuge i atmosferu potpunog beznađa, Inarritu ne samo što se bavi temom prolaznosti života, odnosom prema smrti i smrtnosti, nego, možda još zanimljivije, njegova preokupacija su obitelj (u svim, ne nužno predvidivim oblicima) i roditeljstvo.

Uxbalov temeljni odnos je onaj s njegovom djecom koji neprestano analizira iz perspektive vlastitog odnosa s ocem kojega nikada nije upoznao, drugi model obitelji nude kineski doseljenici koji se uvijek drže zajedno, a treći doseljenici iz Sudana, ulični diler Ekweme i njegova supruga Ige, koja u zamjenu za materijalnu sigurnost postaje zamjenska majka Uxbalovoj djeci.

Preporuka: ne propustiti!