Michael Moore je jedan od velikana današnjeg dokumetarnog filma

Zagreb je još jednom domaćin već vrlo popularnog festivala Zagreb Doxa koji već sedmu godinu za redom popularizira dokumetarni film široj publici.

Dok dokumetarci često u percepciji puka imaju prizvuk 'dosadnog filma', neki od redatelja potpuno su izmijenili takvu predodžbu uhvativši su se u koštac s gorućom problematikom na globalnoj i lokalnoj razini te stvorivši filmska djela koja se neće tako brzo zaboraviti. Prisjetimo se nekoliko primjera

Fahrenheit 9/11

Michael Moore je jedan od velikana današnjeg dokumetarnog filma. U filmovima žestko kritizira američki sustav, a poznat je po nizu dokumetaraca u kojima bez dlake na jeziku iznosi problematiku američkog društva.

Jedan od njegovih najvećih hitova je Fahrenheit 9/11 koji je utržio zavidnu zaradu na kino blagajnama 2004. godine, a nagrađen je i Zlatnom palmom na festivalu u Cannesu iste godine. Film je kritika na događanja u SAD-u nakon terorističkog napada na 'blizance' 11. rujna, kada Bushova administracija putem medijske propoagande koristi tragičan događaj za opravdavanje ratova u Afganistanu i Iraku.

'Fahrenheit 9/11' je izazvao mnoge kontroverze, a iako je kritika većinom bile u pozitivnom tonu, Moore je skupio i klub mrzitelja koji su ga optuživali za netočnost informacija i samopromidžbu.

Moore je prvi puta na sebe privukao svjetla reflektora kada je 2002. godine dobio Oscara u kategoriji najboljeg dokumetarnog filma za film ' Žeđ za nasiljem' u kojem priča o dostupnosti oružja u Americi, a zdravstveni sustav je krtizirao u 'Sicku', još jednom od njegovih hvaljenih i traženih uradaka. Posljednje filmsko djelo mu je 'Kapitalizam: Ljubav' u kojem je riječ o padu Busheve popularnosti, nastavku rata u Iraku i slabljenju ekonomije.

Sweet Misery

 

Filmaši Cori Brackett i J.T. Waldron istražili su u dokumentarnom filmu štetnost aditiva koji se stavljaju u hranu da bi zamijenili prirodni šećer.

Kemijski sastojak koji se nalazi u mnogim dijetnim pićima i ostalim namirnicama navodno je uzrok toksičnih reakcija u ljudskom tijelu koji mogu dovesti do raznih fizičkih i mentalnih bolesti.

Pripovjedačici Cori Brackett dijagnosticirana je multipla skleroza, a ona je uvjerena da se to dogodilo zbog prekomjernog uzimanja dijetne kole i brze prehrane. U filmu istražuje povezanost između zamjenskog šećera i bolesti zbog koje teško može hodati i pričati.

U šezdeset minuta putovanja Amerikom autorica iznosi činjenice koje se mnoge televizijske kuće ne bi usudile iznijeti u javnost.

Kao i svaki dokumentarni film s osjetljivom tematikom prikupio je razno razne kritike. Jedni ga nazivaju otkrivateljem istine i spasiteljem tisuća života od učinka aditiva koji su ušli u prehambrenu industriju zahvaljujući moćnom lobiju industrije, dok s druge strane postoji struja koja ga smatra još jednim u nizu filmova koji se bave teorijom zavjere.

Superveliki ja

 

Morgan Spurlock je osoba koja je odlučila svoje tijelo podvrgnuti eksperimetu te jesti 30 dana samo hranu iz najpoznatijeg svjetskog lanca brze prehrane - McDonaldsa. I kakav je bio rezultat?

Morgan je u samo mjesac dana dobio 12 kila, a liječnici su bili šokirani brzinom kojom mu tijelo propada. Usto, jetra mu nije uspijevala razgraditi sve otrove, kolesterol mu se popeo sa 165 na 230, patio je od glavobolje, depresije, povraćao kroz vrata automobila.

Spurlock je obišao dvadesetak gradova diljem SAD-a, intervjuirajući slučajne prolaznike, medicinske stručnjake i ljude koji lobiraju u korist industrije brze hrane. Naravno, redovito je odlazio na liječničke preglede kako bi slika o pogubnim učincima takvog načina prehrane bila što jasnija.

U svom debitaskom filmu autor je htio postaviti pitanje prehrane današnjice, a iz imena McDonaldsovih jela uspio je izbaciti 'Super Size'. Je li to bilo slučajno ili namjerno, vjerojatno nećemo saznati, ali činjenica je da se dogodilo dva mjeseca nakon premijere filma. Naravno, njihova služba za odnose s javnošću negira da je ta odluka povezana s filmom.

‘Superveliki ja’ premijeru je doživjeo na Sundance festivalu 2004. godine i sigurno mnoge ostavio u nedoumici kada će se idući put zaputiti prema McDonaldsu.

Neugodna istina

 

Sjećate li se skandaloznih izbora u SAD-u 2000.godine? Al Gorea nazivali su ‘najvećim luzerom predsjedničkih izbora’, ali 2006. godine vratio se s velikim filmskim hitom koji je punio kino blagajne diljem svijeta. Dakako riječ je o dokumetarnom filmu ‘Neugodna istina’ u kojem progovara u problematici globalnog zagrijavanja i budućnosti naše planete.

Da globalno zagrijavanje nije mit već ‘neugodna istina’ Al Gore je pokušao dokazati s godinama znanstvenog istraživanja, a film nastaje kao produžena verzija njegovih predavanja koja je održavao diljem svijeta.

Redatelj filma Davis Guggenheim zajedno s bivšim predsjedničkim kandidatom u svrhu dokazivanja teorije koristili su razne tehnike da predstave istraživanja vrhunskih svjetskih znanstvenika: slike, karte, animacije, kompjuterske simulacije.

Manje je poznata činjenica da se Gore počeo zanimati za ekologiju još dok je studirao, no u potpunosti joj se posvetio nakon poraza na izborima i osobnih tragedija koje je doživio. Kao priznanje dugogodišnjem istraživanju nedugo nakon premijere filma objavljeno je još jedno izvješće znanstvenika koje je okupio UN i koji su potvrdili teze ovog filma: globalno zagrijavanje je stvarno, događa se kao rezultat ljudskog djelovanja i predstavlja veliku opasnost za sve.

Film ulazi i u nastavne programe mnogih škola te ga prikazuju kao edukativni materijal u školama SAD-a, Velike Britanije i ostalih zemalja.

Most

 

Osim što ga krasi tisuće brdašaca na kojima se uzdiže, San Francisco je poznat po jednom od najdužih mostova na svijetu. Manje poznatija činjenica je da most Golden Gate slovi kao jedno od ‘najpopularnijih’ mjesta za samoubojice na svijetu.

Inspiriran pričom 'Jumpers' koju je napisao Tad Friend, redatelj Eric Steel odlučuje 2004. godine provesti nekoliko mjeseci s ekipom i kamerom ispod mosta snimajući osobe koje su odlučile počiniti samoubojstvo.

Dokumetirao je 23 samoubojstva, a također je intervjuirao prijatelje i članove obitelji preminulih osoba, te slučajne očevidce, pokušavajući shvatiti što je nekoga dovelo do čina samoubojstva.

Film je izazvao mnoge kontroverze i polemike. Vlasnici Golden Gate Bridgea optužili su autora da ih je prevario kada je navodno rekao da će snimati znamenitost mosta.

Postavljala su se mnoga pitanja, a jedno od najučestalijih je je li moralno snimati skok s mosta i ne pokušati ga spriječiti u namjeri. S druge strane film je našao na pozitivne kritike koje su gledale film kao pokušaj shvaćanja što se događa nekome tko donese sudbonosnu odluku i zakorači preko sigurnosne ograde mosta.

Isusov kamp

 

Iste godine kada Al Gore osvaja Oscara za najbolji dokumetarni film, u istoj kategoriji bio je nominiran film koji je šokirao američku javnost.

Riječ je o filmu ‘Isusov kamp’, a protagonistica radnje je propovjednica Becky Fischer koja u bespućima Srednjeg zapada, odgaja vojsku mladih kršćana spremnih za rat protiv fundamentalističkog islama i bogohulnog liberalizma.

Autorice filma Heidi Ewing i Rachel Grady okuražile su se prikazati Ameriku u jednom drugom svjetlu u kojem se propovijeda protiv evolucije, protiv abortusa, protiv globalnog zagrijavanja, protiv Galileja koji se odrekao Boga zbog znanosti, protiv Britney Spears i Harryja Pottera, a mala kršćanska vojska zazivajući Busha i Boga ispred kamera pada u trans.

Film je digao prašinu diljem svijeta, a neki su ga prozvali dokumetarnim horor filmom 21.stoljeća zagražajući se nad scenama ispranja mozgova djece.

Manda Bala

 

Brazil je postao zemlja s najvećim postotkom otmica, korumpiranih političara i plastičnih kirurga.

Upravo je to tema debitantskog filma redatelja Jasons Kohna koji kaže: 'Radi se o tome kako moćni i korumpirani političar ne može ukrasti dvije milijarde dolara od siromašnih ljudi bez društvenih posljedica. Slijedi domino efekt i na površinu će isplivati cijela korumpirana, moćna i nasilna industrija'.

Prikazujući brazilsku stvarnost prikazao je dvije strane zločina: političku korupciju s jedne, te kako siromašni uzvraćaju udarac s druge strane.

Dokumetarc je pun šokantnih scena od koji je nezaboravna otmica u kojoj je žrtvi odrezano uho te scena u kojoj djeca na igralištu umjesto nogometa igraju igru otmice u kojoj se pretvaraju da žrtvama režu dijelove tijela.

Film koji se snimao punih pet godina šokirao je javnost diljem svijeta, a primio je nagradu za najbolji dokumetarni film na Sundance Film Festivalu, najpoznatijem festivalu nezavisnog filma.