Anthony Hopkins nije uspio spasiti pakleno loš scenarij

Bacivši oko na poster filma ili trailer, gledatelj očekuje solidan horor triler s izrazito zanimljivim nastupom Anthonyja Hopkinsa. Nažalost, nakon gledanja zaključujemo da je, osim solidne režije i donekle uspješno postignute atmosfere, ‘Obred' samo još jedan u nizu slabih filmskih uradaka na temu egzorcizma.

Prvi će se razočarati oni koji očekuju horor u bilo kojem obliku jer jeza je ovdje rijetka, kao i kvalitetan scenarij. Zapravo se jeza pojavljuje tek pred sam kraj, upravo kada se scenaristi odlučuju dati bilo kakve osobine glavnome liku. Ne treba ni napomenuti da nas do tada već uistinu nije briga jer su sva prethodna zbivanja na ekranu dosadna i bezbroj puta viđena.

Priča mladog skeptičnog svećenika Michaela (Colin O'Donoghue) slabe vjere koji polako spoznaje svoj pravi poziv, uz pomoć starijeg iskusnog egzorcista Lucasa (Anthony Hopkins) očekivano je predvidljiva. To ne znači da ne bi mogla biti dobra uz korektne likove, ali ovdje to nije slučaj. Michael je napisan kao potpuno nezainteresirani ‘šetač po ekranu' koji promatra Hopkinsonovo igranje sa svojim likom. Hopkins je sjajan glumac, pa je i ovdje odradio dobar posao, barem koliko je to bilo moguće s obzirom na zaista slab scenarij. Tek pred sam kraj scenaristi Michaelu posvećuju nekakav karakterni razvoj, no i to je razočaravajuće, pogotovo kad uzmemo u obzir neuvjerljivost radnje i nagle paranormalne okrete. Čini se da ni sami autori nisu sigurni što bi film trebao biti. Isprva se čini da je riječ o crkvenoj propagandi začinjenoj osrednjom dramom koja se odjednom, pred kraj potpuno transformira u slabašni paranormalni triler. Upravo zato rijetki će uživati jer nijedan od dva ‘stila' nije na vrhuncu. Zapravo, kad ne bi bilo respektabilnog Anthonyja Hopkinsa, ovaj bi projekt bio na razini ispodprosječnog filma B kategorije.

Sporedni likovi posve su zanemarivi, lik reporterke služi samo da Michael ne bi bio sam na ekranu. Mučno je uopće spominjati lik Rutgera Hauera koji predstavlja zanemarivi scenaristički ‘skeč'. U usporedbi s filmovima koji se bave temom egzorcizma poput ‘Egzorcista', 'Obred' još više gubi na snazi, a ostaje nejasno i trebamo li film shvatiti kao veličanje crkvenog egzorcizma, njegovo odbijanje ili pak kao farsu o sotoni. Teško je zaokupiti gledatelja tako traljavom neodlučnošću, što se preslikava na likove i vjerodostojnost radnje.

Isplati li se pogledati ‘Obred'? Možda samo ljubiteljima teme egzorcizma, iako bi i oni trebali biti razočarani u usporedbi s mnogim sličnim filmskim ostvarenjima. Ostali će vrlo vjerojatno biti izbezumljeni od dosade ili jednostavno iznervirani često glupim ponašanjem glavnoga lika. Ovaj obred može se slobodno zaobići.