Krajnji je rezultat solidan, ali od kritike ipak malo "prenapuhan" film koji dosta pati od toga što je remake

Gledajući blockubsterske  i druge "uzdanice" kojima će američka filmska industrija zatrpati svjetske kino-dvorane ovog ljeta, prilično je teško vidjeti ijedan naslov koji nije remake, sequel, prequel ili barem spin-off nečega što je netko prije toga napravio, u pravilu na kvalitetniji način, prenosi mojtv.hr

Tom trendu nisu mogli odoljeti ni braća Joel i Ethan Coen, producentsko-režiserski par koji već dva desetljeća uživaju status rijetkih istinskih umjetnika među američkim filmašima. Njihov najnoviji film Čovjek zvan hrabrost je tako u svom pohodu na "Oscare" (unaprijed osuđenom na neuspjeh, s obzirom da su braća već ispunila kvotu s Nema zemlje za starce) dobio niz pohvala od strane kritike, ali su se kritičari isto tako prilično trudili ne spomenuti kako je u pitanju remake vesterna iz 1969. godine koji je legendarnom Johnu Wayneu donio jedinog "Oscara" u karijeri.

Radnja filma je smještena u Arkansas 1880-ih, a protagonistica je Mattie Ross (Steinfeld), 14-godišnja djevojčica čijeg je oca prilikom poslovnog puta ubio i opljačkao njegov uposlenik Tom Chaney (Brolin). S obzirom da je ubojica pobjegao na Indijanski teritorij (današnja Oklahoma), a lokalne vlasti ne pokazuju pretjerani interes da ga odatle dovuku na suđenje, Mattie odlučuje pravdu istjerati u vlastitom aranžmanu.

U tu svrhu angažira Rubena "Roostera" Cogburna (Bridges), jednookog federalnog šerifa koji usprkos sklonosti viskiju uživa reputaciju najubojitijeg lovca na ljude. Misija je, međutim, suočena s ozbiljnim poteškoćama, od kojih najmanji predstavlja Mattieno inzistiranje da sama sudjeluje u lovu na Chaneya; osim Cogburna i Mattie, ubojicu pokušava uhvatiti i teksaški rendžer LaBeuf (Damon), a ako ga usred slabo nastanjene, hladne divljine nekako i uspiju pronaći, neće se morati suočiti samo s njim, nego i s bandom razbojnika na čelu Nedom Pepperom (Pepper).

Neumitne usporedbe s originalom – iza koga je stajao staroholivudski veteran Henry Hathaway i koji je sam dobio nastavak s Wayneom 1970-ih – pokazuju kako se braća Coen baš i nisu previše oznojili pišući scenarij. Ne samo radnja filma, nego i dijalozi, gotovo u potpunosti prate original; jedino u nekoliko detalja, uključujući i završnicu, nova verzija izgleda nešto drukčije, odnosno mračnije, ali je to više zasluga originalnog romana nego Coenovima tako dragog crnog humora.

S druge strane, Coeni se trude filmu dati specifični ugođaj; isto onako kao što je njihovo prethodno ostvarenje Ozbiljan čovjek bio nepogrešivo židovski film, tako je Čovjek zvan hrabrost nepogrešivo protestantski. To ne sugerira samo soundtrack Cartera Burwella inspiriran znamenitom prezbiterijanskom himnom Leaning on the Everlasting Arms, nego i protagonistica kojoj su naglašene tipično protestantske vrline kao kapitalistička poduzetnost, individualizam ali i vrlo specifično shvaćanje koncepta zločina i kazne.

Njih dočarava 14-godišnja Hailee Steinfeld kojoj je ovo prvi veći film u karijeri, ali i prva "oskarovska" nominacija. Njena uloga je impresivna, ali više zbog toga što je u njoj uvjerljivija od svoje prethodnice Kim Darby koja je lik tinejdžerke Mattie glumila kao 20-godišnjakinja.

Jeff Bridges, čiji je pohod na "Oscare" unaprijed propao zbog već ispunjene kvote sa Ludim srcem, je adekvatan, ali ipak u sjeni velikog "Dukea". Ostatak glumačke ekipe je uglavnom potrošen u malim ili ne previše pamtljivim ulogama. Krajnji je rezultat solidan, ali od kritike ipak malo "prenapuhan" film koji dosta pati od toga što je remake, ali isto tako pokazuje da remakeovi, ako se već moraju praviti, imaju više smisla kada za predložak imaju materijal stariji od četrdeset godina.