Jarre je u malo više od dva sata izveo presjek karijere, a tehnoloških pomagala iz budućnosti, koja su koncert učinila spektaklom, nije mu nedostajalo

Ipak, sve to nije omelo nekadašnjeg studenta na pariškom konzervatoriju, a danas vitalnog 64–godišnjaka da sjedne u 'vremensku kapsulu' i uz pomoć hrpe sintesajzera, od kojih su neki stekli mitski status u elektronskoj glazbi, vrati nas u nikad materijaliziranu budućnost.

Prije tri godine Jarre je nastupao u Ljubljani. Bio je to koncert u sklopu turneje povodom 30 godina od objave 'Oxygenea'. U maloj hali Tivoli na pozornici on i tri pomoćnika, analogni sintesajzeri od kojih su neki podsjećali na rasklopne ploče iz hladnoratovske ere, skromni video, rasvjeta i tek veliko ogledalo iznad njega kako bi se stekao bolji uvid u to što radi.

Sinoć potpuno drugačija priča, iako je na pozornici opet bio pojačan triom, a osnovu instrumenata sačinjavali su muzejski primjerci na kojima su stvorena remek-djela poput 'Oxygenea', 'Equinoxea' ili 'Magnetic Fieldsa'. Jarre je u malo više od dva sata izveo presjek karijere, a tehnoloških pomagala iz budućnosti, koja su koncert učinila spektaklom, nije mu nedostajalo.

Laseri iz najboljih dana techno partyja, projekcije na video zidu cijelom širinom Arene, efekti dostojni njegove veličine i opusa, a za potpun ugođaj nedostajala je tek publika jer u dvorani je bilo tek između četiri i pet tisuća ljudi.

Sasvim očekivano, na najbolji prijem naišli su klasici s konca sedamdesetih i početka osamdesetih godina. Zahvaljujući svim čudima tehnike umjesto dojma da prisustvujete spektaklu u izvedbi elektro pionira na momente je pogled s tribina upućivao na to da gledate nastup ekscentričnog, raščupanog profesora koji s trojicom pomoćnika u laboratoriju stvara čudne zvukove, a katkad sve je podsjećalo na kakvo raskošno otvaranje Olimpijskih igara.

Bez obzira na to, čovjek koji je imao nastupe na Trgu nebeskog mira u Pekingu, podno egipatskih piramida, a na jednom mjestu skupio je 3,5 milijuna Rusa, naišao je na topao prijem u Zagrebu, što i ne čudi jer je sredovječnu publiku, koja je činila većinu posjetitelja, vratio u mladost u kojoj budućnost nisu vidjeli uz bok dinosaurima.