Postoje koncerti za koje želite da nikada ne završe. Upravo takav bio je koncert Brucea Springsteena i E Street Banda održan pred 30 tisuća posjetitelja na stadionu Nereo Rocco u Trstu, piše novilist

Naime, u nevjerojatnih 3 sata i 20 minuta Boss i ekipa još su jednom na najbolji mogući način opravdali status iskonskih rokera, glazbenika koji su danas u stanju bolje no itko predstaviti čaroliju rocka kao glazbe koja u svojoj srži istodobno nudi zabavu i veselje, ali i bunt, stav i želju da se svijet mijenja na bolje.

Sve to, protkano olujom emocija i zadovoljstva, odnosno uživanju u »pregledu« Bossova stvaralaštva – odsvirao je tridesetak pjesama! – stalo je u tu proljetnu večer u Trstu pri čemu su golemi doprinos dali i gledatelji koji su od početka skandiranjem i »la olom« dizali raspoloženje i stvorili iznimno pozitivnu atmosferu pa se već od uvodnih taktova prve pjesme večeri – »Badlands« – dalo naslutiti kako ćemo nazočiti sjajnom koncertu. 

Naravno, svetkovine rocka ne bi bilo da »orkestar« – petnaestak ih je bilo na pozornici – nije dao sve od sebe pri čemu su Bossov entuzijazam slijedili svi, a ovacije su zaslužili ponajprije briljantni gitaristi Steven Van Zandt i Nils Lofgreen koji su u nekim trenucima publiku dizali na noge više i od samog Springsteena. 

Sjećanje na Clarensa Clemonsa

No, uz njih sjajna je bila i ritam sekcija, odličan »mali Clemons« – nećak pokojnog Clarenca Clemonsa, legendarnogh saksofoniste E Street Banda – puhačka sekcija topila se u soulu i zvuku New Orleansa, prateći vokali pokazivali su u pravom smislu riječi što je to gospel, a što soul... Jednostavno, savršena i razigrana kombinacija vrsnih glazbenika željnih svirke neumorno je redala pjesmu za pjesmom oduševljavajući svakoga tko imalo voli rock glazbu.

A puno je takvih bilo iz Hrvatske. Među 30 tisuća posjetitelja teško je bilo odrediti njihov broj, ali »na travi« je bilo puno kockica, kao i na tribinama. Najljepši i najdraži dar dobili su već u »Badlands« uvodu kad je Springsteen najprije pozdravio na talijanskom, a potom oduševio sve koji su stigli iz Lijepe Naše rekavši na hrvatskom: »Dobra večer, Croatia. Kako ste!« Sve nakon toga bilo je – muzika! 

Boss je ovog puta koncert koncipirao u nekoliko tematskih cjelina pri čemu su uvod bile njegove čuvene buntovničke himne »Badlands« i »No Surrender«, uslijedilo je potom mini predstavljanje novog albuma s temama »We Take Care Of Our Own«, »Wrecking Ball« i »Death To My Hometown« da bi nakon tog poletnog i energičnog rock početka krenuo onaj tematski i glazbeno tamniji i oporiji dio koncerta – »My City of Ruins« nije bila samo posveta od uragana uništenom New Orleansu, već i predivan znak sjećanja na Clarensa Clemonsa – »Slomio si mi srce kad si umro«, rekao je Springsteen.

Prisjećanje na čovjeka s kojim je stvarao  glazbu nastavljeno je u »Spirit in the Night«, jednoj od najstarijih Springsteenovih pjesama, a zatim se E Street Band okrenuo socijali i politici – »Downbound Train« posvetio je američkim siromasima i žrtvama potresa u Italiji, a prekrasna balada »Jack of all Trades« nagovijestila je kritiku kapitalizma koju su suvereno otprašili kroz »Youngstown« i »Murder Incorporated«.

Koliko energije  ima taj čovjek

Nakon toga  počela je rock and roll fešta. Krenulo je s ultra rock verzijom akustične »Johnny 99« u kojoj se cijeli bend – osim bubnjara – približio prvim redovima publike, »Working on a Highway« prodrmala je sve, »Shakled and Drawn« podsjetila koliko je novi album dobar, a himnična »Waiting on a Sunny Day« podigla raspoloženje na još veću razinu. Soul hitovima »The Way You Do The Things You Do« i »6345789« odao je počast toj glazbi koja »govori o svemu«, a sa soul terena uz pomoć usne harmonike Boss nas je uveo u predivnu baladu »River« koja je vrhunac dosegla zbornim pjevanjem koje je prekinuto energičnom izvedbom »Because the Night« i »Thunder Road« da bi zatim, na zahtjev publike, svi zajedno otprašili »Rosalitu (Come Out Tonight)«, najstariji koncertni hit još iz doba ranih sedamdesetih.

»Born in the USA« otvorio je niz mega hitova koji su od himnične »Born to Run« izvođeni bez ikakvih svjetlosnih efekata, pod čistom i jasnom rasvjetom koja je, pogotovo onima s tribina, jasno pokazala o kakvom se deliriju radi. Za »Hungry Heart« Boss je tražio i dobio pomoć publike, a stoposto čisti klasični rock and roll »Seven nights of Rock, Seven nights of Roll« kod mnogih je potaknuo pitanje – koliko energije ima taj čovjek – Boss je rođen 23. rujna 1949. godine!

No munjeviti rock and roll kojeg se ni Ramonesi ne bi posramili nije bio kraj – na »Dancing in the Dark« pjevali su baš svi, a za kraj E Street Band sačuvao je još jedno prisjećanje na Big Man Clemonsa – »10th Avenue Freeze Out«. Sve u svemu – briljantan koncert nakon kojeg je ljestvica vrijednosti svakoga tko je svjedočio ovoj »festi di Trieste« podignuta na razinu koju je jako teško dosegnuti. Bossu, kao ni njegovom E Street Bandu, očigledno je, godine nimalo ne smetaju. A kad bi bar došao u Hrvatsku... Koja bi to fešta bila!

NL/eZd