Današnji ljudi, koji se velikom većinom služe elektroničkom poštom, chataju, pišu tweet poruke, koriste pametne telefone i fotografije stavljaju na Facebook, morat će se suočiti s činjenicom da bi nakon njihove smrti čitav taj elektronski arhiv mogao postati dostupan javnosti.

Za nekoliko poznatih pisaca i intelektualaca inačica takvog deponija digitalnog uma već je realnost, pa je primjerice 17.198 e-mailova spisateljice Susan Sontag dostupno zainteresiranima na kompjuteru u "Special Collections" čitaonici knjižnice na američkoj UCLA-i.

Sontag je, kako piše New York Times, elektronsku poštu slala putem Whassup softverskog programa, a američki pisac i književni kritičar Benjamin Moser koji radi na biografiji poznate spisateljice smatra da arhivirani e-mailovi mogu dodati element piščeve osobnosti kada se piše o njegovu ili njezinu životu.

S obzirom na ograničeno vremensko razdoblje, vjerojatnije je da će se povjesničari fokusirati na javne osobe, poput primjerice Sontag kako bi stvorili neku vrstu arhiva umjesto da se usredotoče na svaki elektronski artefakt koji je ostao iza primjerice Johna Smitha iz Anytowna u SAD-u.

No, knjižničari nastoje "uhvatiti" i zabilježiti bar dio misli i osjećaja običnih ljudi. Tako se u arhivima američke Kongresne knjižnice (The Library of Congress) može pronaći svaki tweet napisan i poslan u razdoblju od 2006. do 2010. A internetski arhivi puni su informacija i glasina koje se brzo šire, osobito u vrijeme brojnih revolucija, pobuna i nemira u svijetu.

Financial Times piše: "Prema podacima sačuvanim na internetskim stranicama koji se odnose na razdoblje Arapskog proljeća iz 2011. nalazi se i egipatski sajt na kojemu su sačuvana imena žrtava nasilja te fotografije prosvjeda na Flickru i YouTubeu. Na internetu se među ostalim mogu pronaći sačuvani i amaterski video snimci bombaškog napada na Bostonskom maratonu, tweetovi i komentari koji su uslijedili odmah nakon njega. Arhiviranje u ovome slučaju može pridonijeti učvršćenju kulturoloških dodirnih točaka ... čak i onih koje možda ne bismo željeli zapamtiti".

I životi običnih ljudi sve češće i intenzivnije odvijaju se na računalima. Količina podataka u pametnim telefonima daleko je veća od one koju je Sontag mogla i zamisliti iako je umrla prije manje od deset godina.

Za sve one koji vjeruju u vrijednost povijesnog istraživanja, tvrdi će diskovi, poput onih očuvanih na UCLA-i, postati mjesto upravo za takvo istraživanje.