Američki glumac opušteno priča o svojoj karijeri, djetinjstvu, Zagrebu i Hrvatskoj

Armand Assante je posjetio Zagreb zbog snimanja zadnje klape filma Jakova Sedlara ‘Nisam se bojao umrijeti'. Posjetili smo ga jučer u zagrebačkom hotelu ‘Esplanade‘ gdje je odsjeo. U ekskluzivnom razgovoru za portal Scena.hr američki glumac opušteno priča o svojoj karijeri, ulogama, Zagrebu i Hrvatskoj te se prisjetio i djetinjstva.

Scena: Posjetili ste Zagreb zbog filma ‘Nisam se bojao umrijeti'.
Da, došao sam u Zagreb na snimanje zadnje klape filma Jakova Sedlara, kojeg poznajem dugi niz godina jer sam već s njim surađivao. Radim na njegovom izvanrednom djelu o Antonu Kikašu. Igram trgovca oružjem s kojim je Kikaš pregovarao. Film bismo mogli svrstati u kategoriju špijunske drame. Anton Kikaš je bio izuzetno hrabar čovjek i borio se za ono u što je vjerovao, no platio je i visoku cijenu za svoja uvjerenja. Pokazao je nevjerojatnu količinu mentalne i fizičke snage.

Scena: Hrvatsku ste jako zavoljeli.
Puno sam čitao o Hrvatskoj. Hrvatska ima vrlo kompleksnu i bogatu povijest. Ljudi su ovdje patili zadnjih 75 godina. U ostatku svijeta ljudi uopće nisu znali o stanju u Hrvatskoj. Od 1999. godine, kad sam prvi put došao u Zagreb, pa do sada u ovih 16 godina osjećaju se velike promjene. Ljudi moraju imati mentalnu strpljivost jer se velike promjene ne događaju preko noći. To je spor proces.  No sada vidim veliki napredak i promjene koje se događaju u Zagrebu.

Scena: Sviđa vam se i naša hrana.
Ovaj tjedan posjetio sam jedan zagrebački restoran, i kao i uvijek oduševljen sam vašom izvornom hranom. Vi imate vrlo bogato nasljeđe u prehrani. Vaša rakija i vino me oduševljavaju. To je u biti fenomen.

Scena: Kuhate li...
Moj djed je bio vlasnik restorana u Napolju, tako da sam odrastao na najboljoj talijanskoj hrani. Bio sam razmažen kao dijete po pitanju hrane, a ako moram znam i kuhati, i to mogu zahvaliti onome što sam naučio u djetinjstvu.

Scena: Ljudi još uvijek pamte vaše uloge u seriji ‘Napoleon and Josephine' i u filmu ‘Mambo Kings'.
Moje uloge u seriji ‘Napoleon and Josephine' i u filmu ‘Mambo Kings' su zapravo tragične uloge. Napoleon je bio jedna od najkompleksnijih ličnosti u povijesti, i bila mi je želja da tu ulogu odigram autentično. U jednom Napoleonu nalaze se sva Shakespeareova tragična djela, u samo jednoj osobnosti. On je bio ekscentričan, imao je izuzetan um i intelekt. Imao je fascinantnu osobnost.

Scena: Kakve uloge volite igrati?
Volim klasična literarna djela, i volim takve uloge. Ali takvih uloga nikad nema dovoljno. Bio sam u kazalištu dugi niz godina i odrastao sam na klasičnom kazalištu. Za mene je najvažnije obilježje uloge koju igram, ali ne način na koji je ona opisana, nego na način koji je iznesem na pozornici. Riječi su samo prijevozno sredstvo za interpretaciju uloge i glume glumca.

Scena: Kad ste se zaljubili u glumu?
Ja sam kao dijete bio talentiran za glazbu. Moja majka je bila glazbenica, a otac slikar. No kad sam odrastao shvatio sam da zapravo odličan performer, i tad sam odlučio studirati glumu. I moram priznati da gluma nije lagan posao, i da mi je bilo puno lakše samo muzicirati. U glumi je cijelo tijelo instrument, psihički, vokalni i fizički - sve u jednom. I svaki put kad nastupate pred kamerom morate dati veliki dio sebe, a greške su neoprostive.

Scena: Poznajete i našu violončelisticu Anu Rucner. Što mislite o njezinoj karijeri?
Glazbom Ane Rucner sam oduševljen i smatram da ona ima izuzetnu karijeru, kako u Hrvatskoj tako i na svjetskoj razini. Upoznao sam cijelu njezinu obitelj i zasigurno znam da njezin talent dolazi iz DNA obitelji. Izuzetna nadarenost cijele obitelji glazbenka. I ona je produkt toga. Njezina karijera je nevjerojatna. Ona je izuzetno nadarena umjetnica.

Scena: Poruka za čitatelje portala Scena.hr?
Poruka čitateljima je da vole i poštuju svoju kulturu. Posebnu pažnju posvetite školovanju i obrazovanju. Poseban naglasak bi trebali staviti na obrazovanju mladih ljudi jer je edukacija u svijetu postala ekonomsko pitanje. I ako bi ona postala dio ekonomije, to je vrlo opasno za kulturu. Obrazovanje mora biti besplatno i dostupno svima. Edukacija je i velik dio cjeline sveukupnog rasta gospodarstva u Hrvatskoj. Ona omogućava kvalitetan život ljudi.