Moderne generacije roditelja sigurno se ne bi složile s tezom da bi se djeca trebala igrati noževima ili ići u potragu za divljim životinjama i to samo zato što te stvari smatraju iznimno opasnima, a u svom odgoju žele spriječiti upravo to - da djeca riskiraju.

 

Nazovimo ih helikopter roditeljima, tigar roditeljima, medvjedima, plahim srnama ili kako već - svejedno je, a dok god svojoj djeci ne dozvoljavaju da na svojoj koži osjete greške, da riskiraju i tako spoznaju opasnost, ostat će roditelji koji će od svoje djece napraviti polusposobne ljude. Djecu kojoj će i s 12 godina morati pomagati kao da su petogodišnjaci.

I ne govorimo tu samo o nemogućnostima da se djeca s krive strane popnu na tobogan ili balansiraju na rubu trotoara, jer većina današnje djece ne smije raditi čak ni to bez da se roditelji doslovno ne trese pored njih - od srdžbe i panike.

Donosimo vam stoga jednu zanimljivu priču poznatog avanturista Bear Gryllsa koji smatra da se djeca svakodnevno moraju suočavati s rizicima kako bi na vlastitom iskustvu naučili proživjeti opasnost na siguran način. Stvar je prakse i učenja, a ne izbjegavanja jer život nije skrivanje od opasnosti već nošenje s njima na najsigurniji mogući način.

Da se njega pita, a ove su teze prenijeli brojni svjetski mediji, djeca bi se već u najranijoj dobi trebala upoznati s oštrim noževima, paljenjem vatre, prelascima preko divljih rijeka i općenito, važnim metodama preživljavanja. Od najranije dobi! (ok, ne baš od druge godine života, ali s pet bi već trebali znati štošta.)

Djeca se rađaju s instinktima za suočavanje s opasnostima, ali se oni s vremenom gase ukoliko se ne koriste. Djeca postaju smotana, bez osjećaja za opasnost, jer su prezaštićena. Iako, taj se instinkt nikada neće izgubiti pa da se dijete slučajno i upikne na oštar nož ili malo poreže škaricama - ne bi im se dogodilo ništa strašno osim što bi spoznali opasnost i u buduće više pazili da ne ponove istu grešku.

Na greškama se uči, isto kao i na iskustvu, a koliko će dijete biti iskusno ovisi prvenstveno o tome koliko će im roditelji to dozvoliti.

Jedna od zanimljivih stvari koje je Bear Grylls rekao na tu temu jest i činjenica da su ljudi prije stotinjak godina svojoj djeci slobodno davali da barataju noževima i pale vatru jer je to tada bilo normalno i često potrebno.

Današnja djeca pak ni sa 10 godina još ne znaju odrezati normalnu šnitu kruha i propisno se nahraniti te su isto tako prilično nesposobna sami prijeći velike ceste. I to ne samo zato što im to roditelji ne daju, pa sami nisu imali prilike iskusiti već zato što se današnje djeca toga panično boje. A taj su im paničan strah usadili upravo roditelji.

Rizici su dio života i nije poanta naučiti ih izbjegavati već se s njima suočiti na siguran način. A to se ne može naučiti bez vlastitog iskustva.

A kada već govorimo o rizicima na koji se djeca spremna, ako im roditelji dozvole, naravno, donosimo vam i popis koji je Bear Grylls sastavio kao svojevrsnu must have tablicu koju bi svako dijete trebalo proći do 11 godine života.