Na svečanosti u dvorani Krešimir Ćosić direktor KK Zadar Željko Žilavec i predsjednik KK Gorica Duško Radović Ježo potpisali su Povelju košarkaškog prijateljstva i suradnje. Radović je Viranin, bivši igrač Zadra, strojarski inženjer te uspješan poslovni čovjek s dvije tvrtke i preko stotinu zaposlenika.

Kada su u uvertiri sinoćnje prvenstvene košarkaške utakmice između Zadra i Gorice direktor Zadra Željko Žilavec i predsjednik Gorice Duško Radović stavili potpis na Povelju košarkaškog prijateljstva i suradnje, pa potom razmijenili poklone i stisnuli si ruke, bujica emocija preplavila je 64-godišnjeg Radovića.

U pozadini ove ceremonije u zadarskoj dvorani Krešimir Ćosić sjedili su brojni zadarski košarkaški veterani, Radovićevi prijatelji i suigrači od sedamdesetih godina prošlog stoljeća do sredine osamdesetih, kada je tada mladi i nadareni igrač dijelio slavu zadarske košarke s Ćirom Perinčićem, Brankom Skročom, Antom Matulovićem, Veljkom Petranovićem, Ivicom Obadom, Petrom Popovićem, braćom Petani i drugim zadarskim asovima. Radović je bio vidno ganut i preplavljen emocijama. Tada se Ježo – kako su zbog oštre crne kose prozvali Radovića – samo prepustio trenutku.  

- Nije mi lako. Toliko pozitivne energije i emocije koje naviru nije baš lako kontrolirati. Sretan sam i ponosan, naročito zbog činjenice da je košarka u Veliku Goricu došla upravo iz Zadra. Prvu košarkašku loptu donijeli su turopoljski vatrogasci 1967., nakon što su se s košarkom upoznali u Zadru. Tada je u Gorici bio postavljen prvi koš. To je bila godina kada je Zadar slavio naslov prvaka, drugi od šest osvojenih u Jugoslaviji - kaže Radović. Dvije godine kasnije osnovan je Gorički omladinski košarkaški klub i pustolovina je počela. 

No prije nego je zakoračio na parket dvorane na Višnjiku, Radović je neformalnu ceremoniju odradio sa svojim – rodom. Načelnik Općine Vir Marino Radović i predsjednik virskog Općinskog vijeća Antonio Vučetić našli su se s Radovićem u hotelu Kolovare, a potom se na njegov poziv pridružili svečanosti. Iako je rođen na Malom Lošinju gdje je živio do šesnaeste godine, potom košarkaški odgojen i ljudski oblikovan u Zadru te obiteljski i egzistencijalno skrašen u Velikoj Gorici, Radović je – prije svega Viranin. Njegovi su se roditelji nakon Drugoga svjetskog rata s izolirane i siromašne rodne grude otisnuli na sjever prema prosperitetnijim lukama, ali ga je jedan virski događaj usmjerio prema Zadru. Doajen virskog i zadarskog sporta, pokojni Tomislav Bašić, sredinom sedamdesetih uočio je pred nekadašnjom Partizankom čak 203 centimetara visokog šesnaestogodišnjaka koji je ljeti dolazio na otok svojih roditelja i predaka. Sredio mu je susret s Giuseppeom Giergijom u Zadru, a jedan od najvećih jugoslavenskih playeva svih vremena i čovjek kojega je Zoran Moka Slavnić nazvao Maradonom košarke, kupio mu je patike i dres te ga pozvao u Jazine.

Tamo se Radović prvo pridružio juniorima Zadra, potom i generaciji koja će 1980-ih dosegnuti košarkaško nebo. Jednom kada je osjetio DNA legendarnih Jazina, virski Radović ili zadarski Ježo, zauvijek će im se vraćati. Kako nekad, tako i sada kada kao predsjednik goričkog prvoligaša s Turopoljcima pokušava napraviti korak više. Početkom travnja Radović je ugostio brojne košarkaške veterane Zadra na spektaklu u Velikoj Gorici, u okolnostima koje Ćiro Perinčić prepoznaje kao – povijesno okupljanje legendi zadarske košarke.  

- To su strašno emotivni trenuci, ne mogu riječima opisati kakav je to osjećaj kada se čujem i vidim s Ćirom Perinčićem, Petrom Popovićem ili Veljkom Petranovićem, koji mi je bio cimer iz igračkih dana. Suze krenu u potocima, ne mogu suspregnuti prisjećanje na mladost i najljepših deset godina odrastanja i ljudskog formiranja kada sam se bavio košarkom, završio fakultet i živio u Zadru - govori nekad najbrži centar zadarskog kluba. 

Svečanost na Višnjiku zato je bila i simbolička, pa su na potpisanoj Povelji istaknuti jubileji zadarskog i goričkog kluba: 77. obljetnica postojanja KK Zadar, 53. obljetnica rada KK Gorica te brojka 36 kao podsjetnik na legendarnu 1986. kada je Zadar učinio nemoguće i u finalnoj seriji play-offa Prvenstva Jugoslavije pobijedio nepobjedivu Cibonu s Draženom Petrovićem. Goričani su još simbolički darovali 77 košarkaških lopti Školi košarke Zadar i Košarkaškom savezu Zadarske županije povodom rođendana Zadra, a lopte s ugraviranim amblemima klubova zauvijek će krasiti trofejne klupske vitrine goričkog i zadarskog prvoligaša. Goričani su veteranima Zadra i gradonačelniku Branku Dukiću poklonili i donijeli tradicijske podgutnice, preteče kravate i crveni rubac koji su turopoljske djevojke vezivale mladićima pod vratom (gutom) prije odlaska u vojnu službu.  

- To je poklon za obljetnicu 77 godina postojanja kluba koji je kao Zadar registriran 1945. To je zapravo ljubav prema gradu košarke, našem klubu i stogodišnjoj povijesti igranja košarke u Zadru. Postojale su prethodne i brojne kasnije generacije koje su stvorile zadarsku košarku. Ti se ljudi i događaji ne smiju zaboraviti - poruka je Radovića.     

STRAST ZA KOŠARKOM I POSLOVNA VIZIJA 

Duško Radović preuzeo je kormilo velikogoričkog košarkaškog prvoligaša prije tri godine, i to jednoglasnom odlukom svih članova Skupštine i bez protukandidata. Bio je to potez kojim se dotadašnjem članu klupske uprave i uglednom gospodarstveniku iz Velike Gorice prepustilo kormilo i budućnost Kuba. Radović je strojarski inženjer, vlasnik kompanija iz sektora alatničarstva TEH-CUT i Jedinstvo-PNO s više od stotinu radnika. Njegova strast za košarkom i poslovna vizija brzo su okupili veći broj mladih Velikogoričana i usmjerili ih prema košarci.  

KOŠARKAŠKI SPEKTAKL NA VIRU

- Podići ćemo montažne tribine, okupiti momčadi i dovesti koga god želimo. Ovo ljeto moramo organizirati košarkaški spektakl na Viru, pa će Virsko ljeto i glazbeni koncerti imati dodatnu turističku vrijednost. Sport je veliki magnet - ponudio je Radović ruku pomoći za organiziranje sportsko-turističkog eventa.  

PRVI VIRSKI SVEĆENIK

Radovićev djed Josip, povratnik iz SAD-a, bio je jedan od najpismenijih ljudi na otoku, dok je zahvaljujući velikodušnosti njegovog pradjeda i poklonjenom zemljištu, u Lozicama izgrađena prva virska škola. Jedan od predačkih Radovića, kaže Duško, bio je prvi virski svećenik na otoku koji je pokopan u sakristiji crkve svetog Ivana na Viru. Riječ o don Duji Radoviću, virskom svećeniku s kraja 18. i početka 19. stoljeća.