Sport

karantenu provela u rodnom gradu

Maja Perinović: Zadar je dobar za bicikliranje jer je ravan, ali nema još dovoljno razvijenu infrastrukturu

Maja Perinović: Zadar je dobar za bicikliranje jer je ravan, ali nema još dovoljno razvijenu infrastrukturu
Facebook / BK Zadar

Mlada Zadranka, državna prvakinja i nositeljica najboljeg rezultata u povijesti hrvatskog biciklizma, za magazin Gloria IN otkriva kako je zadržala sportsku disciplinu i u vrijeme karantene te koje su joj rute rekreativno najdraže.

Premda joj je tek 20 godina, Zadranka Maja Perinović, koja se biciklizmom bavi od 2011., aktualna je prvakinja Hrvatske i osvajačica čak devet zlatnih te pet srebrnih i dvije brončane medalje na državnim prvenstvima.

Na velikim natjecanjima debitirala je 2016. kada je osvojila 17. mjesto na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Dohi, već godinu dana kasnije bila je deseta na Europskom juniorskom prvenstvu u Danskoj ostvarivši najbolji rezultat hrvatskog biciklizma u povijesti, a Hrvatski biciklistički savez triput zaredom (2017., 2018., 2019.) dodijelio joj je titulu biciklistice godine.

"Sa samo 11 godina, nakon tri tjedna treniranja, svladala sam polovicu uspona do Učke. Već idući dan završila sam svoju prvu utrku u Pazinu, a iste godine bila sam najmlađa sudionica biciklijade od Plitvica do Zadra", kaže Maja, počasna članica Biciklističkog kluba Zadar, u kojem je i napravila prve biciklističke korake.

Od 2015. nastupa za hrvatsku reprezentaciju, a u travnju 2018. na preporuku biciklista Vladimira Miholjevića postaje članicom talijanskog kluba Top Girls Fassa Bortolo iz Trevisa, koji vodi sportski direktor Lucio Rigato.

"U Italiji je biciklizam drugi sport po popularnosti, odmah nakon nogometa. Tamo su biciklisti zvijezde, prijenosi utrka su svaki dan, a i mnogo je više rekreativaca nego u Hrvatskoj", priča studentica Biotehnologije i istraživanja lijekova u Rijeci, koja ispite polaže u roku unatoč tome što na biciklu provede i do 20 sati tjedno.

Sportski talent naslijedila je od roditelja, bivših profesionalnih rukometaša, mame Lade (43), agentice za nekretnine i strastvene surferice, te oca Romana (53), arhitekta i nekadašnjeg golmana klubova Medveščak i Zagreb. Upravo ju je on kao dugogodišnji rekreativni biciklist i poveo gledati prvu utrku. Iako je i ona krenula s rukometom, danas je jedina rukometna nada u obitelji pet godina mlađi brat Stipe.

"S 50 kilograma i 165 centimetara visine bila sam presitna za rukomet, a gotovo idealne građe za biciklizam. Odgovaraju mi ravne cestovne utrke koje završavaju sprintom jer sam prirodno eksplozivna", kaže Maja, koju ni epidemija koronavirusa nije spriječila u svakodnevnim treninzima.

Karantenu je provela u Zadru vozeći rute koje bi joj zadao trener. Ne sumnja da će se do kolovoza, kada se sezona nastavlja utrkom Strade Bianche u Sienni, pokazati u dobroj formi. Dotad će još imati priliku povremeno uživati i u vlastitim rutama, manje kao profesionalka, više kao rekreativka.

"Nama profesionalcima trening izgleda točno onako kako trener zamisli i u tome se lako može izgubiti istinski užitak koji osjećam kad sam na biciklu kao rekreativka", priča Maja, kojoj su najdraže rute prema Velebitu, kod Obrovca prema Sv. Roku i Prezidu.

"Zadar je dobar za bicikliranje jer je ravan, ali, kao ni Rijeka, nema još dovoljno razvijenu infrastrukturu. Ljeti, kad su ogromne gužve i kad se vraćam s treninga, na ulazu u grad kolona je ponekad dugačka i po deset kilometara", kaže Maja, koja je u okolici svog rodnog grada doživjela i nemoguće uvjete za vožnju, poput snažnih udara bure.

Vozila je i po kiši i tuči, a lani je tijekom tri dana kišne utrke u Napulju staza bila kao klizalište. U Dohi je vozila na 45 stupnjeva, a u nju je puhao vruć vjetar, ipak najgore podnosi hladnoću, što će joj ove godine biti izazov jer sezona traje sve do studenog.

"Bit će utrka po Italiji i Belgiji, pa Europsko prvenstvo u Francuskoj, a na početku rujna i Giro di Italia, etapna utrka koja traje deset dana i to je najduža utrka za cure", kaže Maja, kojoj je trenutačno glavni cilj kvalificirati se na Olimpijske igre.

MAJINE BICIKLISTIČKE BROJKE

• 40 km/h prosječna je brzina kojom vozi na utrkama, a rekord joj je 110 km/h
• Dnevno vozi od 40 do 150 kilometara, a rekord joj je 180 kilometara
• Njezin bicikl teži 7 kilograma: što je lakši bicikl, lakše je voziti
• Top pet najvažnijih sporednih komada opreme su sprinterice, dres, kaciga, rukavice i sportski sat
• Trenira šest do osam puta tjedno
• Na treningu potroši i do 3000 kalorija, zbog čega svakih pola sata mora pojesti energetsku pločicu

Izvor: Mia Musulin/ Gloria.hr


Reci što misliš!