Statistika je zasad savršena: četiri susreta i četiri pobjede na kontu Hrvatske

Kad u petak u Zadru hrvatski i američki tenisači stanu jedni nasuprot drugima, prošlost više neće biti važna, ali gotovo nestvarno zvuči da je naša Davis Cup momčad protiv najtrofejnije reprezentacije u povijesti ovog natjecanja odigrala četiri meča i sva četiri puta pobijedila. Evo kratkog podsjećanja kako je Hrvatska postala 'crna mačka' za najtrofejniju tenisku naciju. 

Ždrijeb Davis Cupa reprezentacije Hrvatske i SAD-a prvi je put spojio u 1. kolu Svjetske skupine 2003. godine. Amerikanci su godinu prije poraženi u polufinalu od Francuske, a Hrvatska je u svom drugom nastupu u Svjetskoj skupini ostvarila prvu pobjedu, svladavši Njemačku u 1. kolu u Maloj dvorani zagrebačkog Doma sportova, dok je u četvrtfinalu tijesno poražena (2-3) na gostovanju u Buenos Airesu od Argentine.

Hrvatska - SAD 4-1, 1. kolo Svjetske skupine 2003. - Dom sportova, Zagreb (tepih)

Bio je to prvi meč u kojem je naslovne uloge u našoj reprezentaciji izbornik Nikola Pilić dodijelio Ivanu Ljubičiću i Mariju Ančiću. Goran Ivanišević zbog bolova u lijevom ramenu nije mogao igrati pojedinačne mečeve, ali je odlučio pomoći igranjem u paru s Ljubičićem. Alternativa za singl i par bio je i Lovro Zovko. Patrick McEnroe je u Zagreb doveo momčad bez Andyja Roddicka, koji je samo tjedan dana prije dogurao do polufinala Australian Opena. Tada 23-godišnji James Blake i 21-godišnji Mardy Fish bili su McEnroeov prvi izbor, a 21-godišnji Taylor Dent i 20-godišnji Robby Ginepri čekali su svoju priliku.

Prvog dana Ljubičić se lako obračunao s Fishom (7-5, 6-3, 6-4), a još je uvjerljiviji bio Blake protiv Ančića (6-1, 6-2, 7-6). Prekretnica meča, kao i mnogo puta u Davis Cupu, bila je subotnja igra parova.

Jedan dobro odigran 'tie-break' dijelio je Fisha i Blakea od pobjede u tri seta nad Ivaniševićem i Ljubičićem. No, majstori preokreta još su jednom, kao 2002. u Argentini ili 2001. u Italiji, izronili iz vrtloga koji ih je vukao prema potonuću i u pet setova stigli do velike i vrijedne pobjede (3-6, 4-6, 7-6, 6-4, 6-4).

Ponesen uzavrelom atmosferom u do kraja popunjenoj Maloj dvorani zagrebačkog Doma sportova, Goran Ivanišević se po završetku meča popeo do sudačkog stolca, uzeo mikrofon i gledatelje bacio u trans izvikivanjem navijačke parole "gazi, gazi Amere".

U nedjelju je već u prvom meču Ivan Ljubičić zacementirao hrvatsku pobjedu za prolaz u četvrtfinale svladavši u četiri seta Jamesa Blakea (6-3, 6-7, 6-4, 6-3). U rezultatski nevažnom dvoboju Mario Ančić je u tri seta svladao Taylora Denta (7-6, 3-6, 7-6) za konačnih 4-1.

SAD - Hrvatska 2-3, 1. kolo Svjetske skupine 2005. - Home Depot Center, Carson, Los Angeles (beton)

Dvije godine nakon poraza u Zagrebu Amerikanci su dobili priliku za uzvrat. Godinu prije izgubili su u finalu odigranom na Olimpijskom stadionu u Sevilli od Španjolske, a Hrvatska je nakon poraza od Francuske u 1. kolu Svjetske skupine izborila opstanak u elitnom razredu pobjedom nad Belgijom u Rijeci.

Američki savez je odlučio da je 2005. ta godina u kojoj će vratiti Davis Cup u svoju vitrinu pa su za dvoboj s Hrvatima na tvrdoj podlozi u predgrađu Los Angelesa sastavili najbolju reprezentaciju koju su mogli: novom vođi Andyju Roddicku pridružio se još uvijek odlični 34-godišnji veteran Andre Agassi, a za subotu je Patrick McEnroe na raspolaganju imao jedan od najboljih svjetskih parova, blizance Boba i Mikea Bryana. Nikola Pilić se oslanjao isključivo na Ivana Ljubičića i Marija Ančića, a Roko Karanušić i Željko Krajan su tu bili za slučaj "krajnje nužde".

Što su mislili o svojim suparnicima, Amerikanci su pokazali već time što se na materijalima koje su koristili za najavu dvoboja, nigdje nije bilo vidljivo protiv koga će to Roddick, Agassi i braća Bryan igrati.

Našim tenisačima dodatan motiv za ovaj dvoboj nije bio potreban, ali ovakav, pomalo i podcjenjivački odnos domaćina učinio ih je još odlučnijima da će pokazati kako nisu došli do Hollywooda biti "statisti" i "anonimci".

Tako je Ljubičić u tri seta 'pomeo' (6-3, 7-6, 6-3) Agassija, što je, pokazat će se kasnije, bio njegov oproštajni nastup u Davis Cupu. Ančić je nakon odličnog početka, ipak poražen u četiri seta (4-6, 6-2, 6-1, 6-4) od Roddicka. U igri parova braća Bryan morala su opravdati poziv pobjedom nad osvajačima brončanog odličja na Olimpijskim igrama u Ateni 2004. Do 'tie-breaka' drugog seta bili su na dobrom putu. No, nakon propuštene prilike Amerikanaca za 2-0 u setovima Ljubičić i Ančić su zagospodarili terenom i slavili u četiri seta (3-6, 7-6, 6-4, 6-4).

Kao što je to učinio i dvije godine prije u Zagrebu, Ivan Ljubičić je u prvom meču nedjeljnog programa donio pobjednički bod. Svladao je Andyja Roddicka u pet setova (4-6, 6-3, 7-6, 6-7, 6-2) i tako je "anonimna" Hrvatska postala prvom reprezentacijom koja je pobijedila Amerikance u meču 1. kola na njihovom terenu. Ta je pobjeda bila temelj za konačan trijumf - devet mjeseci poslije u Bratislavi rođeno je "hrvatsko Davis Cup čudo".

Hrvatska - SAD 3-2, četvrtfinale Svjetske skupine 2009., SD Žatika, Poreč (zemlja)

Do novog dvoboja reprezentacija Hrvatske i SAD-a prošle su četiri godine u kojima su naši tenisači čak 2007. napustili Svjetsku skupinu na godinu dana, a Amerikanci iste godine dočekali svoj 32. trijumf u Davis Cupu pobijedivši Rusiju u finalu odigranom u Portlandu.

U kalendaru za 2009. godinu četvrtfinale Davis Cupa je bilo upisano u srpnju, u tjednu iza Wimbledona. Naša reprezentacija je kao domaćin za podlogu izabrala crvenu zemlju, a za tu je godinu novoizgrađena porečka dvorana Žatika postala svojevrsnim nacionalnim teniskim centrom. U njoj su naši tenisači te godine u 1. kolu pobijedili Čile, potom i američku reprezentaciju, a i ona je bila prizorište i rujanskog polufinalnog poraza od Češke.

U wimbledonskom finalu 2009. godine Andy Roddick je bio najbliže pobjedi nad Rogerom Federerom, ali je propustio veliku priliku za vodstvo 2-0 u setovima i izgubio peti sa 16-14. Treći finalni poraz na wimbledonskoj travi od Švicarca 'slomio' je Roddicka i najbolji američki tenisač nije došao u Poreč.

Tako je teret opet pao na leđa Jamesa Blakea i Mardyja Fisha, baš kao šest godina prije u Zagrebu, ali je momčad Patricka McEnroea bila jača za Boba i Mikea Bryana, što je Blakeu i Fishu bilo jamstvo za slobodnu subotu. Na hrvatsku klupu je umjesto Nikole Pilića u svom drugom mandatu stigao Goran Prpić, a reprezentacija je već bila u rukama Marina Čilića, koji je uz sebe imao Ivu Karlovića, Roka Karanušića i Lovru Zovka.

Nakon prvog dana su Amerikanci morali pomisliti da postoji neko prokletstvo kad su u pitanju mečevi protiv hrvatskih tenisača. Blake je uspio propustiti vodstvo od 2-0 u setovima protiv Ive Karlovića, koji do tada nijednom nije uspio izaći kao pobjednik u petom setu. Nanizao je čak 11 takvih poraza, bez ijedne pobjede. Kako za sve postoji prvi put, a Blake je nekako bio Karlovićeva mušterija, tako je "div sa Šalate" u tom dvoboju skinuo sa sebe prokletstvo petog seta i pobjedom 6-7, 4-6, 6-3, 7-6, 7-5 donio prvi bod našoj reprezentaciji. I Marin Čilić je igrao maraton protiv Mardyja Fisha (4-6, 6-3, 6-7, 6-1, 8-6) te nadoknadio zaostatak od 1-2 u setovima. Hrvatska je imala 2-0, a moglo je biti i 0-2.

U subotu su se braća Bryan poigrala s Rokom Karanušićem i Lovrom Zovkom (6-3, 6-1, 6-3) i odluka o pobjedniku ostavljena je za nedjelju koja više nije bila onako dramatična kao petak. U stilu Ivana Ljubičića, Čilić je iskoristio prvu priliku i odveo Hrvatsku u polufinale pobijedivši Jamesa Blakea u četiri seta (6-3, 6-3, 4-6, 6-2). Finale je te godine, ipak, ostalo nedostižno, jer su dva mjeseca poslije na istom mjestu Česi bili bolje sreće nego Amerikanci.

SAD - Hrvatska 2-3, četvrtfinale Svjetske skupine 2016., Tualatin Hills Tennis Center, Portland (beton)

Amerikanci su 2007. u Portlandu osvojili svoj posljednji Davis Cup pa su pomislili da bi im možda povratak na mjesto sreće moglo pomoći da razbiju i 'hrvatsko prokletstvo'. I umalo im nije uspjelo.

Jim Courier je još 2010. godine zamijenio 'nesretnog' Patricka McEnorea, ali je na dvoboj s Hrvatima čekao gotovo punih šest godina. Izabrao je Johna Isnera, Jacka Socka i braću Bryan koja su bila na pragu 40. rođendana, ali su Bob i Mike još uvijek predstavljali dodanu vrijednost za reprezentaciju u igri parova.

Željko Krajan je kao pričuvni igrač iskusio pobjedu nad Amerikancima 2005. u Los Angelesu, ali u Portlandu je imao važniju ulogu. Vjerovao je da Marin Čilić, Borna Ćorić, Ivan Dodig, a ako zatreba, i Marin Draganja, mogu nastaviti pobjednički niz protiv Amerikanaca.

Do srpnja 2016. Marinu Čiliću se u desetogodišnjoj profesionalnoj karijeri nikada nije dogodilo da izgubi meč nakon vodstva od 2-0 u setovima. I onda mu se u dva tjedna do dogodilo dvaput. Prvo u četvrtfinalu Wimbledona protiv Rogera Federera, a potom u prvom meču dvoboja s Amerikancima u Portlandu protiv Jacka Socka koji je slavio s 4-6, 3-6, 6-3, 6-4, 6-4. Kad je Borna Ćorić odigrao svoj najlošiji meč u Davis Cupu i izgubio od Johna Isnera u tri seta (6-4, 6-4, 6-3), činilo se da povratka nema.

Goran Ivanišević, koji je bio u Umagu gdje je središnji stadion centra u Stella Marisu upravo dobio njegovo ime, javno je izrekao da su šanse naše reprezentacije za pobjedu gotovo nepostojeće. Takvi preokreti u Davis Cupu nisu česti, pogotovo kad suparnici imaju jedan od najboljih parova na svijetu. No, kad igraju protiv Amerikanaca, čini se da za naše tenisače ne postoji bezizlazna situacija.

Do kraja četvrtfinalnog dvoboja domaća reprezentacija osvojila je samo dva seta. Jedan su uzeli Bob i Mike Bryan u porazu od Marina Čilića i Ivana Dodiga (6-2, 2-6, 6-2, 6-4). Čilić je Isnera ostavio bez seta u prvom meču odlučujućeg dana (7-6, 6-3, 6-4), a nezamisliv preokret dovršio je Borna Ćorić pobjedom nad Jackom Sockom u četiri seta (6-4, 3-6, 6-3, 6-4). Amerikancima ni 2-0 u petak, ni Portland nisu pomogli.

'Hrvatsko prokletstvo' i dalje traje.