Doček zadarskim reprezentativcima smo iskoristili i za razgovor sa dvoje sjajnih izdanaka vratarske škole na Stanovima, Danijelom Subašićem i Dominikom Livakovićem

Danijele, nakon dva veličanstvena dočeka i nekoliko privatnih proslava, jesi li se uspio imalo odmoriti i naspavati?

"Kratko, ali neka, ovo je ipak nešto posebno. U našem smo gradu, u klubu u kojem svi potekli i nadam se da će odavde poniknuti nasljednici Modrića, Subašića, Vrsaljka, Livakovića, Santinija... Nadam se da ćemo se ovdje zateći i onda kad Zadar opet bude u prvoj ligi."

Svaka obrana i svaka pobjeda bila je posvećena tvome velikom prijatelju Hrvoju Ćustiću...

"Mislim da sam kroz godine već pokazao koliko mi to znači i pokazivat ću dokle god budem igrao. Možda sam nekima s time i dosadan, ali on je bio tako dobar čovjek i pravi sportaš koji bi svima trebao biti uzor. Svaku utakmicu posvećujem njemu, uvijek mi je u srcu."

Ipak, FIFA nije bila zadovoljna isticanjem majice s njegovim likom, pa je čak i zaprijetila novčanom kaznom...

"Smio sam nositi tu majicu, ali ne i pokazivati. Glupo je da nas kažnjavaju stotinama tisuća dolara, ali u nekim trenucima se nisam mogao suzdržati. Ipak je bilo posebno obraniti tri penala, pa to se ne radi ni na male branke! Emocije te ponesu, lijepo je ispalo i srećom smo izbjegli kaznu."

Dominik na Svjetskom prvenstvu nije upisao nastup, no sakupljao je itekako vrijedno iskustvo...

"Nisam ulazio u igru, ali nakon svake utakmice sam se osjećao kao da sam igrao. Bilo je toliko nervoze i napetosti, to je bilo čudesno, neopisivo!"

Kako je tebi danas na Stanovima?

"Zbog ovoga igramo nogomet! I mi smo jednom bili poput ove djece. Danas baš gledam ovaj stadion i mislim se kako bi bilo lijepo ovdje odigrati barem jednu utakmicu i zato se nadam da će Zadar što prije doći natrag u prvu ligu, ili da ću se ja jednog dana ovdje vratiti."