Sport

razgovor za stranice hrvatskog nogometnog saveza

Bepo Bajlo o velikoj zadarskoj četvorci u redovima vatrenih

Bepo Bajlo o velikoj zadarskoj četvorci u redovima vatrenih

Ovo je priča o korijenima Luke Modrića, Danijela Subašića, Šime Vrsaljka i Dominika Livakovića naratora Josipa Bajla-Bepa

Nakon što je za stranice HNS-a ukratko prepričao svoju bogatu sportsku karijeru, prof. Bajlo okrenuo se Nogometnom klubu Zadar i njegovim najvećim izdancima.

Bepo tvrdi da je nogomet u njegovom gradu premašio košarku, napose unatrag dva desetljeća. Rado nabraja glavne vedete, nije upitno koja je na čelu – ona koja je utrla put:

"Josip Skoblar. Ne iznenađuje što je zvučno ime i prezime postao Dado Pršo, isticali su se Saša Bjelanović, Marijan i Jurica Buljat, Josip Ivančić, Ivan i Krševan Santini, mnogo obećavao Hrvoje Ćustić, tako puno dao Jakov Surać..."

Luka Modrić?

"Bio je izbjeglica iz zaseoka Modrića nadomak Obrovca, dijete brutalno osuđeno da svjedoči kako mu neprijateljska granata ubija djeda Luku u prologu tzv. balvan revolucije. Naravno da je obitelj – roditelji s dvije kćerke i sinčićem – život spasila u Zadru. Isprva u hotelu Kolovare. Čiji je poduzetni direktor Slavko Pernar bio član uprave NK Zadar pa mi brzo dojavio da jedan hiperaktivni mali iskazuje nevjerojatnu vještinu baratanja loptom u holu pred recepcijom, poglavito na parkingu kadgod nije uzbuna. Zaključili smo da ga odmah treba priključiti klupskom podmlatku ne bi li vježbao na bivšem vojnom poligonu na Višnjiku. Ali od Kolovara do Višnjika je 4-4,5 kilometara pa smo Modriće preselili u hotel Iž odakle je Luka do igrališta imao samo 300 metara. Nije nužno spomenuti da je dominirao, da je briljirao, vršnjaci i klinci među kojima su većinom bili nešto stariji, širom bi otvorili oči te mu se iskreno divili. U Modriću su gledali Boga! Ekspresno je prošao uzrastom 'papalina' i pionira, loptom kao privezanom uz nogu. Čudo od djeteta, čudo od igrača. Mislim da smo 2000. ili 2001. na inicijativu Tome Bašića i Ante Jurjevića uspostavili vezi s Dinamom, osobito sa Zdravkom Mamićem. Sve ostalo je povijest. I te kakva."

Danijel Subašić?

"S njim smo bili strpljivi, zna se da su golmani osjetljive biljke, da je nužan oprez i razumijevanje. Bitno je da smo, dok je Zadar bio drugoligaš, između Danijela Subašića i Krševana Santinija izabrali Subu. Branio je, griješio, stasao, napredovao. Veliki potencijal, u psihološkom smislu granitan. Razvio se do ranga zvijezde, čemu je koristila dionica u Hajduku. Normalno da je danas jedna od vodećih figura slavnog Monaca, izrazito cijenjen i omiljen u Kneževini. I da je oslonac A-Hrvatske."

Šime Vrsaljko?

"Od nas je otišao zarana, dok je bio jako mlad. Ako se ne varam, tom smo prilikom ponudili Dinamu šestoricu-sedmoricu nadarenih, sasvim je uspio jedino Šime. Očito je bio predodređen genom. Ja sam tamo negdje 1994. godine trenirao njegovog oca Mladena, izvanrednog stopera koji je u paru s albanskim legionarom Ocelijem toliko obećavao. Na nesreću, Mladena je mučilo stopalo, zbog neke problematične vene i stoga lošije cirkulacije trpio je silnu bol i jedino rješenje bilo je prekinuti bavljenje nogometom. Šime je više negoli tatin nasljednik, fenomenalni defenzivac stalno orijentiran ofenzivi. Ako je Luka Modrić s obzirom na dob u zenitu mogućnosti i nogometnog stvaralaštva, Šime Vrsaljko ni slučajno nije dosegnuo limit, daleko od toga da je sve rekao!"

Dominik Livaković?

"Zna se da je dijelom i iz slavne nogometne dinastije Skoblar, da su Dominikov djed po majčinoj strani i Joškov otac bliski rođaci, bratići ili čak braća… Kad je Livakoviću bilo 14 godina bili smo na regionalnoj selekciji u Stobreču, on je bio mlađi od drugih sudionika, no stvarno se isticao u utakmici s Hajdukovim 'tićima'. Predložio sam instruktoru Ivanu Gudelju da ga pozorno snimi, i da ga konkretno prati, neprestano forsira. Nije pogriješio što je postupio baš tako jer Dominik je rođeni vratar, satkan od najplemenitija materijala. Tehnički obrazovan, fizički besprijekoran – fantastična refleksa, sigurnosti, sposobnosti procjene, odlično barata loptom i desnom i lijevom nogom, a koncentracija je zaseban faktor, po kojem je valjda superioran."


Reci što misliš!