Kad je Tomislav Bašić objavio popis reprezentativaca za nadolazeći Euro U17, tri su imena 'zapela za oko' Zadranima. Radi se dakako o Josipu Sušiću, Vici Baždariću i Ivanu Nekiću. Bila bi to inače lijepa sportska priča iz Zadra, ali ova to definitivno nije

Ne želimo time reći kako su ti mladi dečki učinili nešto loše već kako ondašnje klupsko vodstvo NK Zadra nije učinilo ništa da tako talentirani 'trolist', zajedno s još nekoliko suigrača, zadrži pod svojim okriljem i pod vodstvom mladih domaćih snaga eventualno izbori povratak u hrvatsku nogometnu elitu.

Naime, Sušić, Baždarić i Nekić dio su talentirane pionirske generacije NK Zadra koja se zbog nemara nekadašnjeg vodstva zadarskog kluba nepovratno rasula.

Kroniku rasipanja jedne čitave generacije prenosima s portala Nogomet plus:

"Mladi je krilni/vezni igrač Josip Sušić stigao u Hajduk na poziv Krešimira Gojuna, kao standardni prvotimac kadeta Lokomotive. Taj je put već prešao ovoga ljeta drugi bivši Lokomotivin veznjak i drugi strijelac njihovih kadeta sezonu prije – Rene Šarić. U Sušićevom slučaju, radi se o 17-godišnjaku, rođenom 18.3.2000. godine.

Sušić je sin bivšeg nogometaša Istre, Rijeke itd., Rafaela. Svoje je prve nogometne korake napravio u manjim klubovima iz Zadra i zadarskog okružja – NK Paklenici iz Starigrada i NK Arbanasima. S 11 godina dolazi u NK Zadar, ali se na polusezoni prebacuje u Raštane. Vraća se polusezonu potom i ostaje sve do jeseni ’13, kad odlazi u Primorac iz Biograda. Zadar iz Primorca uzima barem 6 igrača, od kojih su četvorica odmah upala u prvi sastav, a jedan u rotaciju. Josip je bio jedan od tih koji su u sezoni 14/15 standardno igrali u prvoj “svedržavnoj” sezoni Prve HNL za pionire. Ta je talentirana generacija Zadra odmah pokazala kvalitetu, osvojila 6. mjesto u ligi i, kako to već biva, bila potom doslovno razgrabljena. Trojica, Domagoj Babin, Dino Kapitanović i Sušićev suigrač i iz Primorca, Bruno Župan, otišla su u Dinamo, Luka Viduka u Lokomotivu, a stoper Ivan Nekić u Rijeku. To se jasno vidjelo i na rezultatima iduće sezone. Sušić je bio jedan od trojice “mlađih” koji su se nametnuli u kadetskom sastavu – uz lijevog beka Hrvoja Rončevića (s kojim je igrao toga ljeta i za selekciju Dalmacije) i još jednog "Biograjca", Domagoja Galešića. Otkinuta ga je oštrica zadarskog napada gurnula u ofenzivniju ulogu. Sušić se, iako u 26 nastupa sezonu prije nije zabio nijedan gol, prometnuo u prvog strijelca ekipe i u 30 utakmica zabio 8 golova.

Toga je ljeta ’00 godište Zadra pretrpjelo i konačan udarac. Rončević je otišao u Hajduk, Galešić u Šibenik a Sušić, uz godinu mlađeg Bruna Brajkovića, kod Viduke u Lokomotivu. Tužna se sudbina NK Zadra, neiscrpnog vrela talenata iz drugog najvećeg grada Dalmacije, tu pokazala u svom punom užasu. Dovedeni su u potpunosti u situaciju da samo snabdijevaju druge hrvatske klubove, prvoligaše, svojim najtalentiranijim izdancima."

Uopće nema potrebe imenovati krivce za ovakav rasplet i, za sve ljubitelje nogometa u Zadru, tužan kraj jedne generacije. Možemo se samo nadati i čvrstvo vjerovati kako nova garnitura ljudi u zadarskom trećeligašu neće dozvoljeti sličan scenarij već da će voditi brigu o nepresušnom vrelu talentiranih nogometaša - zadarskoj školi nogometa.