Boksački klub Diabolik domaćin je priprema reprezentacije

Od 10. srpnja u Zadru se na pripremama nalazi seniorska boksačka reprezentacija Hrvatske koja je u naš grad došla na poziv trenera Diabolika, Damira Zrilića. Boksački klub Diabolik ujedno je i domaćin našim dečkima te se svi treninzi i odvijaju u njihovoj dvorani na Višnjiku.

Pod vodstvom izbornika Pere Tadića i trenera u reprezentaciji Drage Mijića, Miroslava Rađena i Damira Zrilića treninge odrađuje desetorica naših boksača (Marijo Šivolija, Vedran Đipalo, Ivica Bačurin, Mirsad Ahmeti, Filip Palić, Borna i Boris Katalinić, Ante Čepo, Matej Matković i Marin Tomasović).

O odrađenom djelu priprema izbornik Pero Tadić kaže:

- Ove pripreme su lakšeg intenziteta i najviše se radilo na tehnici, opuštanju, mekoći. Razlog zašto smo smanjili tempo rada je logičan. Neposredno pred dolazak u Zadar bili smo na prvenstvu Europske unije u Dublinu tako da su iza boksača dosta teški mečevi od kojih se organizam treba dobro odmoriti kako bi bio spreman za sljedeće izazove.

eZadar: Ipak, treninzi se odvijaju dva puta dnevno?

- Tako je, kombiniramo rad u dvorani isto kao što dio treninga odrađujemo i u moru. Treninzi su vremenski duži ali su zato slabijeg intenziteta. Tek prije nekoliko dana odradili smo prve sparinge kojih će u nastavku priprema biti sve više.

eZadar: U vrijeme boravka u Zadru bile su ogromne vrućine. Koliko su one utjecale na održavanje treninga?

- Činjenica jest da je stvarno bilo jako vruće. Međutim, mi smo naučili raditi u takvim uvjetima, u biti što su uvjeti gori to je nama lakše i to nas još više motivira da još bolje radimo.

eZadar: Atmosfera među boksačima?

- Svi oni već su dosta skupa, pravi su prijatelji tako da je atmosfera na visokom nivou. Jedni druge najviše motiviraju i bodre, užitak je biti vođa tim momcima.

eZadar: Je li bilo kakvih ozljeda?

- Na svu sreću one su nas zaobišle a nadam se da će tako biti i ubuduće. Bilo je nekih sitnih prehlada ali one su uobičajene u ovim ljetnim vremenima. Sve u svemu, ono što smo zamislili smo i odradili.

eZadar: Uvjeti koje ste imali na raspolaganju u dvorani Diabolika?

- Ne možemo se požaliti na ništa, što god smo poželjeli bilo nam je ispunjeno. Zahvaljujem se Damiru Zriliću na gostoprimstvu i na svemu što je napravio da bi se mi u Zadru osjećali kao da smo kod kuće. Uvjeren sam i čvrsto se nadam da će Zadar vrlo skoro postati centar za pripreme svih reprezentativnih selekcija u boksu. Ljudi tu jako vole i poznaju boks i ne vidim razloga zašto Zadar ne bio postao jedan od najjačih hrvatskih boksačkih centara. Također, u Vašem gradu ima i nekoliko darovitih boksača koji su već sada u mlađim selekcijama i ukoliko nastave dobro raditi mogu očekivati svoj poziv i među seniore.

eZadar: Jači treninzi uslijedit će po svemu sudeći na Vašoj sljedećoj bazi Bjelolasici?

- Upravo tako, tamo će treninzi biti kudikamo jači i zahtjevniji. Neće biti popusta za nikoga jer moramo se što bolje spremiti za ono što slijedi. Naš dolazak na Bjelolasicu predviđen je 6. kolovoza i tu ćemo ostati dvadeset dana. Poslije tog odrađenog djela slijede mnogi sparinzi i nastupi na raznim turnirima diljem Europe.

eZadar: Sve ove pripreme i turnire koje će te odraditi su radi jednog jedinog cilja, a to je predstojeće SP koje će se u listopadu održati u Chicagu?

- Logično je da se na jedno takvo natjecanje koje je ujedno i jedno od izbornih za osigurati odlazak na OI ne može doći nespreman te ćemo dati sve od sebe da tamo budemo pravi. Očekivanja su nam velika i zato moramo što bolje pripremljeni otići u Ameriku.

eZadar: Još je rano, međutim, znate li već sada koliko će Hrvatska imati predstavnika gore i nadate li se kojoj medalji?

- Najvjerojatnije ćemo nastupiti sa sedam boksača. Gledajte, nama gore nije cilj osvojiti medalju ali ukoliko ona dođe tko sretniji od nas. Prvi i jedini cilj je pokušati izboriti nastup na Olimpijskim igrama a to će poći za rukom najboljoj osmorici u svim kategorijama u kojima budu nastupali. Vjerujem da ćemo mi imati nekoliko boksača koji će već u Chicagu uspjeti izboriti vizu za OI a ukoliko nam to ne pođe za rukom gore ostaju nam još dvije prilike na dva turnira, ali Amerika je naša prava šansa i trebamo ju iskoristiti.