Vedran je rođen 27.8.1992. godine u Zagrebu, ali ponosno naglašava kako je kršten u Zadru

Lista zadarskih igrača koji svoj "kruh" zarađuju van svoga rodnog grada velika je. To su sve uglavnom igrači koji su svoje prve košarkaške korake napravili u K.K.Zadar te su tek nakon toga otišli put svijeta kako bi unovčili svoje talente.

Jedna je priča ipak drugačija. Radi se o Vedranu Brozoviću, momku čija se obitelj iz privatnih razloga, samo nekoliko mjeseci nakon njegovog rođenja morala preseliti u Zagreb. Vedran je rođen 27.8.1992. godine u Zagrebu, ali ponosno naglašava kako je kršten u Zadru.

Pohađa prvi razred IX. Gimnazije u Zagrebu. Pošto mu je otac Zadranin, svako ljeto i praznike provodi ili u Zadru, ili u Posedarju. Na njegov odabir košarke, kao sporta kojim će se baviti, nije nitko utjecao, a o samim počecima kaže:

"U kući je košarka oduvijek bila omiljeni sport, pa sam je i sam zavolio jako rano. Već sam u nižim razredima osnovne škole mnogo vremena provodio na košu ispred škole. Sam sam odlučio početi trenirati košarku. Upisao sam se u Malu školu košarke i odmah nakon 2 treninga su me prebacili u K.K. Zrinjevac u kojem su trenirala selektirana djeca iz male škole košarke. Trenirat sam počeo u 4. razredu osnovne škole (s 10 i po godina), s kratkim prekidima zbog organizacijskih problema u klubu. Stalni treninzi su počeli od 6. razreda osnovne škole."

Nakon Zrinjevca, Vedran je prešao u K.K. Zagreb, a nakon toga je tek uslijedio odlazak u Cibonu:

"Raspadom Zrinjevca, prešao sam u KK Zagreb gdje mi je trener bio Ivan Meheš i tamo sam proveo pola sezone. Prije nešto više od godine dana, na poziv trenera Danka Miholića, prešao sam u KK Cibonu. Do kraja sezone nisam mogao igrati za kadetsku ekipu Cibone, ali taj period ne mislim da je gubitak jer sam košarkaški napredovao."

Vedran je izdvojio i nekoliko trenerskih imena koji su imali utjecaj na njegov napredak u košarci:

"Najveći utjecaj na mene u ranijim razdobljima je imao trener Zrinjevca Tomica Gužvinec. Najljepši košarkaški period mi je u Ciboni. Radim s trenerima Pinom Grdovićem, Dankom Miholićem i Danijelom Lutzom. Najviše sam vezan uz trenera Miholića, najviše vremana treniram sa trenerom Lutzom, ali moram izdvojiti da sam posebno ponosan što treneniram sa velikim zadarskim trenerom Pinom. Svaki njegov trening je poseban i uvijek se nauči nešto novo. Osim kadetske ekipe koja je moje godište, igram i s juniorima Cibone koji su svi sjajni i talentirani igrači. Među njima je i još jedan zadranin Tomislav Zupčić koji je sjajan igrač i prijatelj."

Od svojih uspjeha Vedran je izdvojio:

"U ekipama Zrinjevca i Cibone sam bio kapetan, član sam selekcije grada Zagreba koja je ove godine uvjerljivo osvojila prvo mjesto na turniru Županijskih selekcija, pobjedivši u finalu sa 45 razlike, i u njoj sam bio drugi strijelac. Iako je bilo najava o pozivu za reprezentaciju, još uvijek se to nije dogodilo. Ove godine, kadetsku sezonu završavam s prosjekom od 25 koševa po utakmici. Sa juniorskom ekipom sam ove godine bio na turniru L'Hospitalet Tournament, u Barceloni, gdje smo igrali protiv najjačih europskih klubova, i osvojili 4. mjesto. Uz sve to, smatram da najveći uspjesi tek slijede, već ove godine s kadetskom i juniorskom momčadi na prvenstvu Hrvatske."

U budućnosti se vidi kao profesionalni košarkaš, što uopće ne sumnjamo da će i postati:

"Košarku jako volim, treniram jednom do dvaput dnevno i ne mogu zamisliti dan bez košarke. Želja mi je postati profesionalni igrač i ostati vezan uz košarku cijeli život. Nadam se da ću još puno napredovati i ostvariti svoj san."

Postavili smo Vedranu i jedno "škakljivo" pitanje. Otac mu je iz Zadra, a on je ipak gotovo cijeli svoj život proveo u Zagrebu. Zanimalo nas je za koga navija kad su utakmice Zadra i Cibone. O tome nam je Vedran rekao:

"Klubovi Cibona i Zadar imaju jake veze, pa su zato navijački odnosi jako napeti. Moj tata je Zadranin i uvijek mi je pričao o starim i sadašnjim legendama Zadra. Teško mi padaju utakmice Cibone i Zadra, osjećam se neobično jer nitko ne može ostati hladan na Tornado i "zadarsko srce". Ali, ja sam ipak rođen u Zagrebu i moj klub je Cibona koju volim tako da na utakmici Zadar - Cibona uvijek navijam za Cibonu."

Za kraj, Vedran kaže kako nema puno vremena za izlaske, ali i da to njegovi prijatelji shvaćaju:

"Treniram i dvaput dnevno, a utakmice igram za kadatsku i juniorsku momčad. To oduzima puno vremena, a u općoj gimnaziji se mora dosta učiti. To znači da je malo vremena za druženje. Imam dobre prijatelje među suigračima, a izvan kluba se družim s prijateljima koji razumiju da nemam mnogo vremena. Izlazim puno manje nego drugi moji vršnjaci, ali sve se isplati za košarku."

Iz Vedranovih riječi se vidi da ima razmišljanje pravog sportaša, razmišljanje kakvo je potrbno da se postignu vrhunski rezultati u sportu. Nadamo se samo da će baš Vedran biti taj koji će jednoga dana biti strah i prijetnja momčadi iz Jazina te da ćemo ga imati priliku vidjeti u dresu Cibone, a možda i Zadra.

Vedranu želimo puno sreće, zdravlja i svih ostalih stvari koje će mu biti potrebne na njegovom putu da ostvari svoju želju te da postane profesionalni košarkaš.