Gjergja je odlično iskoristio osdustnost Anzulovića koji je suspendiran na četiri utakmice

Mladi hrvatski košarkaški stručnjak, Zadranin Dario Gjergja debitirao u ulozi prvoga trenera seniorske momčadi upisavši s belgijskim Charleroiom sve četiri pobjede uz koš-razliku +118.

Iz Belgije nam upravo ovih dana dopire čvrsti demanti teze da hrvatska košarka oskudijeva mladim, darovitim trenerima. Dario Gjergja, asistent Dražena Anzulovića u belgijskom Charleroiu, iznimno je uspješno debitirao u ulozi prvoga trenera, i to na stvarno impresivan način. Belgijski je košarkaški savez suspendirao Anzulovića na četiri utakmice zabrane vođenja momčadi zbog "koškanja" sa sucima, pa je palicu u tom razdoblju preuzeo Gjergja i – "pomeo" suparnike.

Upisao je pritom koš-razliku +118, što je u prosjeku 29,5 po utakmici! Bio je to Gjergjin debi u službenim dvobojima, a seniorsku je momčad vodio i u Ciboni, i to u vrijeme priprema kad je Anzulović izostao zbog obaveza u reprezentaciji. Cibona je pod Gjergjinim vodstvom uvjerljivo osvojila međunarodni turnir u Francuskoj (sudjelovali Estudiantes, Le Mans, ASVEL i Gravelines) te u Širokom Brijegu pobijedivši Split sa 20 razlike i potom Široki u finalu s +30.

- Prilika mi se ukazala igrom slučaja i ovo mi je bilo doista lijepo predstavljanje u Belgiji. Zahvaljujem se Draženu Anzuloviću, koji je stao iza mene i inzistirao da budem taj koji će voditi utakmice. Ponajprije sam želio samome sebi dokazati da mogu korektno raditi posao, kojim sam se odlučio baviti. Dosad sam imao priliku voditi seniorsku momčad Cibone na pripremama prije dvije godine. To mi je bila prva prilika pokušati primijeniti i neke svoje detalje, koje bih volio vidjeti tijekom igre. Imam ambicija biti prvi trener i sad je samo potrebno i dalje dobro raditi, čekati priliku i biti strpljiv - kaže Gjergja.

Charleroi je tenutačno na drugom mjestu s omjerom pobjeda i poraza 21-9. Vrh drži Bree sa 22-8, dok je treći Oostende s utakmicom manje i omjerom 21-8. U posljednjem je kolu Gjergjina momčad pobijedila Pepinster u gostima sa +37 (94-57).

- Dobro je što smo tri od te četiri utakmice igrali kod kuće. Prvo smo pobijedili Antwerpen i tako dobili na samopouzdanju, potom smo bili bolji i od Genta. Tada je već bilo lakše usmjeravati igrače kad vidite da sve to ima koristi. Svaka je pobjeda timska. Treća je utakmica bila protiv Aalsta, koji je neugodan suparnik i također se bori za doigravanje. Pepinster je jedan od najtežih gostujućih terena, sve velike belgijske momčadi odandje se u principu vraćaju poražene. Došli smo na razinu forme koja nas zadovoljava.

 

Kakva je uopće kvaliteta belgijske lige?

- Ugodno sam iznenađen. Vrlo je slična francuskoj i njemačkoj ligi. Među prvih sedam, osam momčadi svatko svakoga može pobijediti, dosta je kvalitetnih inozemnih igrača i vidljivo je da cijela liga ima dobro razvijen skauting mladih američkih igrača.

Ne zaboravimo da su ovdje po tri godine igrali i J. R. Holden iz CSKA i Mike Batiste iz Panathinaikosa. Najveće je iznenađenje što su dvorane gotovo uvijek pune, gledanost je velika, televizija prenosi dvije utakmice tjedno, ljudi vole i žive košarku. Jedina je razlika što nema velikoga pritiska kao kod nas.

Sve su glasnije teze da hrvatska košarka klizi prema dnu zbog manjka dobrih trenera.

- Ne slažem se s time. Naša košarka sigurno ne pada na struci. U razloge ne želim ulaziti, jer ipak sam premlad da dajem savjete. Ali, imamo mladih stručnjaka, kojima valja dati šansu i iza kojih treba stati. Ne može se sve preko noći. Imamo korektnih mladih trenera, ali treba riješiti i pitanje financiranja. Ne mogu raditi, a da tri do četiri mjeseca ne dobiju plaću.

Uostalom, mladi uvijek mogu puno naučiti i od starijih kolega. Želim se stoga zahvaliti ljudima, koji su uz mene cijelo vrijeme i na koje se svakog trenutka mogu osloniti, nazvati ih i dobiti savjet. Tu ponajprije mislim na Dražena Anzulovića, Slavka Trninića, Danijela Jusupa i Borisa Sinkovića.

Pratite li što se događa s Cibonom?

- Naravno. Cibona je moj klub i ostaje mi žal što nisam nijednog trenutka bio u nekoj velikoj kombinaciji da ondje dobijem priliku. Ali, Cibona je meni puno dala, promovirala me u trenera i to nitko ne može osporiti. Želim im sve najbolje i nadam se da će uspjeti. S kim i kako, to ljudi unutar kluba najbolje znaju.