Saračević: Moj ljubimac je Goran Šprem

Legenda hrvatskog rukometa, zlatni olimpijac Zlatko Saračević našao se u ulozi rukometnog ambasadora na malim ekranima kao sukomentator RTL televizije Zajedno s Davorom Dominikovićem prenio nam je svoje dojmove o poslu koji na radost milijuna gledatelja obavljaju s velikim zadovoljstvom, ali i o onome što hrvatska reprezentacija pokazuje na terenu. S njim je razgovarala novinarka index.hr . 

 Kako ste se snašli u ulozi sukomentatora?

"Ovo je jedno veliko iskustvo i meni je čast da sudjelujem u svemu tome. Kao bivši rukometaš nisam daleko od rukometa, uvijek sam tu negdje unutra, ali veliko je iskustvo vidjeti kakav je doživljaj s druge strane. Nekad smo kao rukometaši znali izaći na teren, reći 'dvorana je puna' i izaći vani. Sada smo tu deset sati prije, spremamo program. Imamo jednu mladu ekipu, da nema Kljuna i mene bila bi juniorska, ali skroz smo se unijeli u to. Živimo zajedno, spavamo zajedno, doručkujemo uz laptop. Ma genijalno je..."

Kakvi su komentari prijatelja, poznanika i na koncu gledatelja?

"Jesu li ljudi zadovoljni ili ne, to je stvar onih koji gledaju. Primjedbi će sigurno uvijek biti, ali naš je cilj da spustimo rukomet malo niže, da svima bude jasan. Neki su komentatori pokušavali dokazivati da poznaju rukomet, mi to, nadam se, ne moramo. Ne idemo previše u detalje, jer želimo da nas tri milijuna ljudi lakše razumije. Pokušavamo unijeti emocije gledateljima, kad teren i tribine gore mi to pokušavamo ugurati u kameru i poslati gledateljima. Radimo od ranog jutra do sitnih sati, kada padaju najbolji dogovori".

Valjda je i financijska strana zadovoljavajuća?

"Pa valjda smo nešto zaradili igrajući rukomet".

Možemo li malo o rukometu?

"Španjolska je odrađena s neočekivanom lakoćom, sad nas čekaju Šveđani. Idemo odraditi Švedsku, idemo još dalje. Euforija se nastavlja i svi živimo za pobjedu. Ali ako se i dogodi koji poraz, nije strašno. Pa još nitko osim ove generacije u Ateni nije bez poraza došao do medalje. Bit će svega, ne smijemo se zanositi niti padati u depresiju ako doživimo neki poraz. Ali važno je istaknuti da je ovo najjače ikad organizirano prvenstvo; ja sam igrao po hangarima i garažama i spavao u omladinskim domovima".

Kao iskusnom rukometašu, tko vam se od mlade garde najviše sviđa?

"Ne dijelim igrače na starije i mlađe. Poznato je da je moj ljubimac Goran Šprem, njemu sam dao dres kad sam prestao igrati. Ali moram istaknuti da sam tražio dres od Domagoja Duvnjaka. Danas je to još mala investicija, ali za dvije godine će biti posebna vrijednost".

Izbornik Červar Šprema ne favorizira baš previše?

"Ne ulazim u to. Nisam tamo da znam što se događa. Izbor je pao na te igrače. Jedina utakmica na kojoj ja nisam zabio gol bilo je finale Olimpijskih igara, a tada sam bio najsretniji u životu. Minutažu puno više gledate vi novinari nego oni koji su na terenu. Sjećate li se koliko je Perkovac igrao na Olimpijskim igrama? Nemate pojma! A mi smo bili Olimpijski pobjednici. Davore (Dominiković op.a.), sjećaš li se koliko si minuta imao protiv Nikaragve u Ateni? Nemaš pojma..."

Šveđani su stari znanci, što očekujete?

"Šveđani izgledaju kao mi 2003. u Portugalu. To je ekipa koja se tek okupila i koja je, u navodnike, nepoznata jer ih nije dugo bilo na velikim natjecanjima. Šteta što je bilo toliko kvalitetnih ekipa na ovom prvenstvu jer će netko morati otpasti već za polufinale. A o tome može presuditi jedna stativa, jedna obrana. No, Šveđani su budućnost rukometa i jedni od najvećih favorita".

Vidjeli smo da ste se na hodniku susreli sa Stafanom Olssonom. Sigurno ste porazgovarali?

"Nismo, jer kad pričam engleski me bole ruke od mahanja. Samo sam mu pokazao palac gore i čestitao. Iz njega su ispadale emocije, a njemu se barem na glavi ima što dignuti. On je debitant na klupi i drago mi je kad vidim jednu takvu legendu na klupi, posebno u tandemu s Lindgrenom. Ne zna se tko je tu prvi, a tko drugi trener, a ekipa im izgleda kao da su ih pravili 'Parkovi i nasadi'. Oni su genijalna ekipa, pravo osvježenje svjetskog rukometa".

Bit će nam jako teško?

"Naravno, ali nama je uvijek teško. Ne znam tko je to osvojio medalju na Svjetskom prvenstvu, a da mu je bilo lako".

Za kraj, nešto je želio dodati i Davor Dominiković koji je izuzetno sretan što se pokazalo da protiv Južne Koreje nije bila naša prava slika. "Uvijek postoji ta trema, ta nervoza zbog velikog natjecanja. Jednom je Michael Jordan rekao da kad prestane imati leptiriće u želucu, da će se ostaviti košarke. I s nama je tako. Mi ovdje nismo radi novca i reklama nego radi rukometa".