Zadar igra nikad ružnije

Košarkaši Zadra izgubili su i na trećem gostovanju u novoj sezoni, i tako su nastavili svoj niz negativnih rezultata izvan Zadra od prošle sezone. Nakon Olimpije, FMP-a, Zagreba, Radničkog i Širokog pobjedom se nad Zadranima osladila i Cibona.

Zmago Sagadin u svojoj eri na klupi Zadra još nema NLB ligašku pobjedu sa strane. Možda je to dobar razlog da se zamisli. Što to radim krivo? - pitanje je koje bi si Sagadin morao ovih dana postaviti, posebno misli li ostati trener Zadra.

Naime, od Zadra koji je prošle sezone i kad se gubilo "bez po muke" ubacivao 80 koševa, napravio je obrambeni stroj koji u oba smjera igra u grču. Zgrčen i spušten u stavu možeš nešto i napraviti obrambeno, ali u napadu - zaboravi...

Igrač s drugom najvećom minutažom u momčadi Zadra je Vladimer Boisa (nap.a. Stpčević je prvi), i baš je on ogledni primjerak "moderne" zadarske košarke. Istina, momak je borac, to mu se ne može osporiti, ali smiješan je u napadu. Šest utakmica - šut iz igre 12/43, 13 izgubljenih lopti. Zbog toga nitko neće dolaziti u dvoranu, osim ako sa sobom neće nositi hrpu apaurina.

Kad se samo sjetim kako smo se smijali smotanim Čolacima, Grgatima i Pejčinovićima... Da nam ih je sad dati. Što bi falilo da su umjesto Plaisteda i Boise u Zadrovom dresu Borikovi Mrva i Ivanov? Apsolutno ništa. Dapače, bilo bi više para, više srca, više navijača, i više košarke.

Možda će zvučati glupo, ali očito treba napomenuti: U košarci nema bunkera, nema remija i "nule". Za vraga ti je branit se "čvrsto i tvrdo" 80 minuta, primiti gol i raspast se kao kula od karata. Znaju Zadrani to dobro, oni sa Stanova. Možda bi se Sagadin trebao konzultirat kod Zebića. Pa da mu ovaj kaže kakve to rezultate daje. Jednu ili nijednu gostujuću pobjedu po sezoni. Najveći uspjeh: šesto mjesto - dvaput.

U prijevodu: Ne može se Zadar cijelu utakmicu šlepati na obrani, i onda čekati da Rančić pogodi tri trice preko ruke. Dogodit će se to jednom u sezoni, dvaput možda. Uz malo sreće i ako se poklope rezultati drugih utakmica taman za šesto mjesto. 

Opravdanja tražiti u tome što "nema strpljenja za razvoj mladih igrača" je smiješno. Bilo bi strpljenja, ali za Škifića, Šarliju, Batura, Marčinkovića, Popovića, Prostrana... Koga Zmago to razvija? Razvija Downsa i Plaisteda koji će dogodine ionako poć' drugdi.. 28-godišnjeg smotanog Boisu? Perića koji je u dvadeset petoj još uvijek veliki talent, Cara koji to nikad nije ni bio ili Rančića koji cijelu karijeru trenira samo šut. Damire, super ti je šut, di ti je dribling? Obrana? Pa ne zovu ga "Dama" bezveze. Što on to razvija, broj ispucanih lopti?

I nemojte me krivo shvatiti. Izgubiti od Cibone u Zagrebu nije tragedija. Napisao sam to prije pet dana, pozivao sam da se toj momčadi i Sagadinu da kredita, ali ako ćemo bezgranično kreditirati strpljenjem onda to treba ići u nekom pozitivnijem smjeru. Što je bilo pozitivno u toj subotnjoj utakmici, tijesno smo izgubili od nikad lošije Cibone?

U Zagrebu kod Cibone se puno češće gubilo nego pobjeđivalo, ali kada se pobjeđivalo radilo se to sa stilom. Najveću zadarsku pobjedu potpisao je Vlada Đurović, rezlutat je bio 110-111, a utakmica se prepričava već dvadeset godina. 

U subotu je nakon trideset minuta bio rezultat 37-44, da je četvrta četvrtina kojim slučajem završila 9-9 kao treća Zadar bi pobijedio 46-53 (!?). Tko bi to zapamtio?

Gospon Zmago, dajte im da igraju košarku! Kakvi jesu da jesu.