Teško je pobrojati sve junake jučerašnje fešte

Kakav god hvalospjev napisali, nedovoljan je da bi opisao što smo večeras napravili Dancima. Vječne rivale potukli smo do nogu u našoj daleko najboljoj predstavi na Europskom prvenstvu.

 

Ruku na srce, malo tko je polagao previše vjere u naše mogućnosti. Unatoč tome što smo do odlučujuće utakmice stigli neokrznuti, "mirisali" smo na neuvjerljivost. Samo se očekivalo kad će puknuti Červarov balon i otkriti sve slabosti koje ova mlada momčad ima.

"Jako teško ćemo proći Dance, mora se puno toga poklopiti", načuli smo kako legendarni Kljun iskreno analizira prije samog početka. Mnogo toga se poklopilo. Zapravo, poklopilo se sve. Jednostavno nismo imali slabu točku, od početka do kraja smo mljeli protivnika, a na koncu smo odigrali iskusno kao da se ne radi o najmlađoj momčadi na prvenstvu.

Teško je pobrojati sve junake jučerašnje fešte; Balić je majstorski koordinirao našim redovima, Vori je odradio lavovski posao na crti, Duvnjak je proradio do te mjere da mu je Wilbek u drugom dijelu namijenio posebnog flastera, a Čupić je napokon zabio sve sedmerce.

No, tri imena ipak treba posebno podcrtati. Iako je Alilović zbog nevjerojatnih 18 obrana proglašen za igrača utakmice, prvi Červarov čovjek bio je Denis Buntić. Mago di Umago je još jednom tvrdoglavo krenuo s Kopljarom, no i on je nakon deset minuta shvatio da to jednostavno nema smisla. U napadu smo imali igrača manje, a u obrani smo curili uvijek tamo gdje je "pokrivao" Kopljar. Onda je na scenu stupio Buntić i Dancima utrpao osam komada uz gotovo osamdeset posto šuta.

Odigrao je maestralno, čak je i obrambeni dio odradio korektno, za koplje ispred Kopljara. I na kraju možemo slobodno reći da je naša reprezentacija dobila novog ministra obrane. Jakov Gojun je s pravom naslijedio Denisa Špoljarića. Najbolji bloker dosadašnjeg dijela prvenstva danas je izgledao neprelazno, a uspio se othrvati i "dječjim bolestima" prelaganog zarađivanja isključenja.

I na kraju publika... Iako je zaslužila prve redove. Atmosfera u bečkoj Stadthalle nije bila manje impresivna nego u Splitu ili Zagrebu tijekom Svjetskog prvenstva. Teško je procijeniti točnu brojku hrvatskih navijača koji su nosili našu reprezentaciju, no Dance smo strpali u "mali džep".

Na kraju se opet pjevala "Morska vila", zaštitari su morali sprečavati da oni najluđi ne ulete u teren. Bečke će ulice slaviti dugo u noć. Večeras je lijepo biti Hrvat u austrijskoj metropoli.