Sedam kola prije kraja Bundeslige, rukometaši HSV-a na osam su ogromnih bodova prednosti pred Kielom, šesterostrukim uzastopnim prvakom. Svi su već počeli čestitati.

- Da, doista se svi javljaju s čestitkama na naslovu, prvom u povijesti kluba. Mi smo odlučili da si još nećemo čestitati. Postoji oprez, slavit ćemo tek kad i teoretski osiguramo naslov. Imamo još vrlo teških iskušenja pred nama. U idućem nam kolu dolazi Grosswallstadt, koji je u pretprošlom kolu pobijedio Kiel kao gost, a potom idemo na gostovanje kod Kiela i odmah kod Rhein-Neckar Löwena. Do kraja nam još dolazi i Gummersbach koji nas je lani u Hamburgu pobijedio osam razlike - rekao je u telefonskom razgovoru za Totalsport hrvatski srednji vanjski rukometaš bundesligaškog lidera Domagoj Duvnjak.

- Atmosfera u svlačionici inače je odlična. Podigli smo formu, pucamo od samopouzdanja. Igramo doista dobro, i to bez jednoga od glavnih igrača, srednjega vanjskog Guillaumea Gillea, koji ima problema s Ahilovom tetivom - dodao je 22-godišnji Đakovčanin.

Kako ste zadovoljni individualnom učinkom? Brojke su fantastične: Valladolidu u uzvratu osmine finala Lige prvaka šest, u 34-30 pobjedi kod Flensburga u srijedu osam golova, koliko i Vori. Sigurno je bilo i sijaset asistencija...

- (Smijeh.) Prezadovoljan sam. Ne volim se hvaliti, ali odigrao sam doista dobro zadnje dvije utakmice. U Flensburgu sam skupio 45 minuta igre u napadu i svih 60 u obrani. Trener me stavlja na trećeg čovjeka u 6-0 obrani, te na centarhalfa u 3-2-1. Izrazito sam zadovoljan što sam se doveo u stanje izdržati to. Bundesliga je ipak u tom smislu izrazito zahtjevna. Stalno se trči gore-dolje 60 minuta, svi igraju "brzi centar".

Igrate li tako puno baš zato što nema Gillea?

- Moguće, on je vrhunski igrač u obadvama pravcima, posebno dobar u obrani. No, tu smo Krauss i ja, tako da se njegov izostanak ne osjeća previše. Uglavnom, u klubu su zadovoljni.

Nadmo se da je zadovoljan i novi trener, Per Carlen, koji prati vaše igre izvana...

- I ja se nadam. Istina, dolazi nam Carlen. Skupa sa sinom Oscarom, ljevakom na vanjskim pozicijama koji je moje godište. Nadam se da se ništa naročito time neće promijeniti.

Možete li objasniti što se događa s Kielom? Izgubili su najprije od Grosswallstadta prvu domaću utakmicu nakon četiri godine, potom porazom od Löwena spojili dva domaća ligaška poraza prvi put od 1978. godine. Je li im problem prevelika koncentracija kvalitete u momčadi?

- Ne znam, doista nemam pojma. Nisam ih gledao u tim dvama porazima jer smo mi paralelno igrali vlastite utakmice. U svakom slučaju, čudi me. Očekivao sam da nakon Svjetskog prvenstva do kraja sezone neće izgubiti niti jedan bundesligaški bod. Imali su ranije puno problema s ozljedama. Omeyer sada protiv Löwena nije imao svoj dan, dok je Szmal s druge strane obranio 25 lopti, od čega šest sedmeraca. Protiv Grosswallstadta švedski golman Andersson također im je skinuo 20-ak lopti... Ne znam u čemu je problem. Nije to niti naša briga. Imamo na što misliti....

Kakva je situacija s Lackovićem? Je li zdrav?

- Je. Trenira maksimalno. Igrao je protiv Flensburga i Valladolida. Svakim danom sve se više diže. Želim mu i nadam se da će se vratiti ubrzo na formu iz prvog dijela sezone, kada nas je praktički sam vukao naprijed.

Kakva je ambicija u Ligi prvaka? U četvrtfinalu vas čekaju Čehovski Medvjedi.

- U skupini, znate i sami, nismo igrali dobro i zauzeli smo tek treće mjesto. Imali smo zato jako puno sreće sa ždrijebom, premda nam je Valladolid u prvoj utakmici, kod nas u Hamburgu, imao 15-11 na poluvremenu. Uspjeli smo ipak pobijediti sa šest razlike i potvrditi pobjedu u Španjolskoj. Sada smo opet dobili Medvjede, protiv kojih definitivno možemo igrati. Znam, radi se o momčadi koja je deset godina zajedno, praktički cijeloj ruskoj reprezentaciji, koja svake godine igra sve bolje. Opet kažem, možemo igrati s njima. Cilj nam je plasirati se na Final Four. Nakon toga sve će biti moguće. Više od Lige prvaka, međutim, orijentirani smo na bundesligaški naslov.