Prije otprilike mjesec dana Josipu Šimunića oduzeta je uloga dokapetana u Hoffenheimovoj nogometnoj momčadi. Izgubio je i igrački status.

- Odjednom nisam dovoljno dobar. Ne shvaćam zašto - iskren je hrvatski reprezentativni branič u razgovoru za Fussball.de.

Gospodine Šimunić kako ste?

- Jako dobro. Vrijeme je krasno, uživam. Ovdje u prekrasnom Heidelbergu vrlo je lijepo živjeti.

Lijepo zvuči, ali Hoffenheimu i vama osobno u posljednje vrijeme baš i ne ide.

- To je točno. Najvažnije je kako ide klubu i momčadi, a moglo bi ići i bolje.

A vama?

- Sigurno da nije ugodno to što trenutačno ne igram. Ipak, profesionalno radim. Tako je to u nogometu, usponi i padovi. Onaj tko me poznaje zna da svoj posao obavljam najbolje što mogu. I da sam iskren.

Što mislite pod time da ste iskreni?

- O problemima u momčadi govorim otvoreno i iskreno. I s trenerom također.

Trener Marco Pezzaiuoli u ljeto će napustiti klub. Što mislite o tome?

- O tome neću govoriti. Odgovorni će već nešto smisliti po tom pitanju.

Vratimo se na vaš status. Zašto ne igrate?

- Ozljeda pete udaljila me na dulje vrijeme. Sada sam spreman i zašto ne igram ne mogu shvatiti. Da odjednom nisam dobar, ne mogu shvatiti. Ali, mogu prihvatiti jer je jedino ono što se broji kako momčadi ide.

Ipak, zasigurno vam se ne sviđa klupa.

- Nogometaš koji je zadovoljan klupom bavi se pogrešnim poslom. Ambicija je nužna. Ja sam iskusan, iza mene je mnogo bundesligaških utakmica, a i standardan sam u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. Morao bih igrati u Hoffenheimu, samo za to radim.

Osjećate li da se s vama ne postupa na ispravan način?

- Meni je neshvatljivo što se događalo u proteklim tjednima. Bio sam dio momčadi, dokapetan, a sada više nisam. Ne mogu si ništa predbaciti, uvijek sam profesionalno radio.

Što je razlog tako lošem nastavku sezone?

- Mišljenja sam da u momčadi imamo premalo "frajera". Izgubili smo kreativnost, skamenjeni smo. Također, izgubili smo i slobodu kretanja terenom, a zbog čega je tomu tako, to ne znam.

Hoćete li i sljedeću sezonu igrati za Hoffenheim?

- Ugovorno sam vezan do 2012. godine i ne namjeravam otići. No, nikada se ne zna. U nogometu se sve brzo zbiva, a ja sam profesionalac i željan sam igre.

Pregovarate li s kime?

- Ne, ne smijem. No, ponekad klubovi rješavaju svoje situacije. Možda se onda nešto dogodi.

U Hoffenheim ste došli 2009. godine kako biste igrali međunarodne utakmice. Mislite li da se to može dogoditi?

- Mišljenja sam da potencijala za to imamo. No, da bi se to dogodilo svi bismo trebali preuzeti više odgovornosti kada ne ide onako kako bismo željeli. Kao što je sada slučaj. Sada je važno, nema skrivanja. U momčadi se stvari moraju iskreno istaknuti. Čak i onda kada boli. To je temelj za dugoročnu uspješnost.

Svoje mjesto u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji imate, ali kako se u Hrvatskoj ocjenjuje vaša trenutačna situacija?

- I u Hrvatskoj vide da Hoffenheimu ne ide posebno dobro. I vide da sam ja očajan, da ne dobivam šansu. Svi se čude zašto ne igram, no to je sve ionako nevažno budući da posljednju riječ ima trener.

U remiju 0-0 protiv Francuske proglašeni ste igračem utakmice. Jesu li nastupi za reprezentaciju za vas svojevrsna terapija?

- Apsolutno. Dobro je bilo protiv Francuske, dobro i zbog toga što sam mogao pokazati da sam u dobroj formi.

Kakve još ciljeve imate s reprezentacijom?

- Plasirati se na Europsko prvenstvo 2012. Igrao sam na dva europska i dva svjetska prvenstva, to su divna iskustva. San je igrati za svoju zemlju. Naši nas navijači vole, vole nogomet i ponosni su.

Što vas osobno gura naprijed?

- Imam 85 nastupa za reprezentaciju. Želim ih sto - zaključio je Šimunić.