Hrvatski 32-godišnji nogometaš Wolfsburga Ivica Olić otvorio je dušu novinaru Tobiasu Altschäfflu u razgovoru za njemački tjednik Sport Bild.

Gospodine Oliću, morali ste, umjesto na travnjaku, Europsko prvenstvo gledati s tribina. Autom ste putovali na dvoboj vaših kolega s Italijom u Poznanju. Koliko to jako boli?

- Jako boli, nema sumnje. Rado bih da sam bio dijelom hrvatske momčadi na Euru, da sam mogao pomoći. To što nisam jako mi je teško podnijeti.

Na promašeni penal u finalu Lige prvaka nadovezala se ozljeda koja vas je udaljila s Eura. Jeste li proživjeli najteže trenutke u karijeri?

- Da, bila su to 2-3 najteža tjedna u mom životu. Puno se toga negativnog poklopilo u kratkom vremenu. Jako je sve to pogodilo moju psihu. Mučio sam se, slabo spavao. Izgubljena utakmica protiv Chelseaja stalno mi se iznova vraća u glavu.

- I dalje se vraćam na taj trenutak, trenutak potvrdnog odgovora pomoćnom treneru Peteru Hermannu na pitanje hoću li pucati 11-erac. Prvi sam put u životu izveo 11-erac bez ideje, napamet. Glava se nije mogla razbistriti, noge su postale preteške, odsjekle su se. Imam 32 godine, iskusan sam igrač, izvodio sam na redovitoj bazi kaznene udarce za CSKA pogodivši deset puta iz 11 pokušaja. No, sve mi to u tom presudnom trenutku nije moglo pomoći. Pritisak je bio golem, sasvim drukčiji nego da pucam penal, recimo, u Bundesligi. No, 11-erac nije ono što me najviše muči iz te utakmice...

Nego?

- Propuštena prilika u produžetku. Imao sam čistu situaciju za oštar udarac iskosa s lijeve strane. No, pokušao sam dodati loptu, misleći da ću pronaći Marija Gomeza u boljoj poziciji. Promašio sam dodavanje. I u ovom se trenutku pitam zašto sam to izabrao. To je sve moglo promijeniti. Da sam samo izabrao pucati...

- Taj me trenutak toliko izbacio iz takta da na reprezentativne pripreme za Euro nisam došao čiste glave. Mogao bih reći da sam se zbog toga čak i ozlijedio. Ušao sam u prijateljsku utakmicu protiv Norveške premotiviran. Nisam želio slušati signale koje je slalo tijelo.

Ostalo je jasno. Zadobili ste napuknuće mišića zbog kojeg ste izgubili nastup na Euru. Je li točno da ste samo nekoliko dana nakon ozljede igrali nogomet u rodnom Davoru?

- Jesam. Ali nije to bila natjecateljska, ozbiljna utakmica. Bio je to dvoboj pet na pet, zezancija s prijateljima. Pokušao sam, bol nije bila jaka. U telefonskom razgovoru koji je uslijedio, međutim, propustio sam izbornika Slavena Bilića nagovoriti, natjerati da me zadrži u kadru za Euro.

Zaista ste mogli bez problema nastupiti na Euru?

- Ne odmah u prvoj utakmici. Ali u trećoj bih, protiv Španjolske, mogao igrati definitivno. Bio bih sasvim spreman. Ozljeda nije bila tako ozbiljna kao što su iz reprezentacije predstavili javnosti. Imao sam identičnu ozljedu već dva ili tri puta i znam kako bi moje tijelo reagiralo na terapiju. Već nakon prve terapije osjećao sam se mnogo bolje. No izbornik i liječnik reperezentacije odlučili su da me neće voditi na EP. Nakon same ozljede boljelo me uistinu jako. Kad je bol prošla, uvidio sam da nije tako strašno. Činjenica da su me otpisali djelovala je na mene strahovito razočaravajuće. No, sad sam se već oporavio: barem sam siguran da ću na Wolfsburgove pripreme za iduću sezonu stići osvježen, nepotrošen i sasvim zdrav. Izvijestio sam već trenera Felixa Magatha da moj angažman od prvog dana priprema nije u pitanju. Činjenica da nisam igrao na Euru barem će mi pomoći da odradim planirane dvije sezone u Wolfsburgu na visokoj razini.

S vašim dosadašnjim reprezentativnim suigračem Marijem Mandžukićem ili bez njega?

- Prilikom okupljanja reprezentacije porazgovarao sam s njim. Rekao mi je da nastoji otići i da će igrama na Euru pokušati pronaći novi klub. Bojim se da iduće sezone nećemo igrati skupa. Bilo bi lijepo da to nije tako, no njegova je karijera njegova, nije moja. Znam da sanja o Premierligi. Moram to prihvatiti.

A hoćete li nastaviti zajedno igrati u reprezentaciji ili je angažman u nacionalnom dresu, što se vas tiče, okončan?

- U ovom trenutku namjera mi je povući se iz reprezentacije. Ostavljam malo prostora za slučaj da mi novi izbornik dođe s molbom za pomoć. Onda bih razmotrio nastavak karijere u reprezentaciji. U ovom trenutku mislim da je bilo dosta. U reprezentaciji sam se često ozljeđivao. Sada je zgodan trenutak da odstupim, kako bih se reprezentacije nastavio sjećati kao ugodnoga životnog iskustva.

Koliko intenzivno se pripremate za početak treninga s Magathom?

- Svakodnevno radim između tri i četiri sata. Trčim, radim vježbe za snagu i odlazim na terapije.

Bayern namjerava ojačati napad Edinom Džekom. Što kažete?

- Sjajno. Riječ je o jednome od najboljih europskih napadača. Jako ga dobro poznajem. Za Bayern bi bio veliko pojačanje jer je kompletan napadač. Mislim da bi se dobro nadopunjavao čak i s Gomezom, pogotovo u Bundesligi. Često sam se prošle sezone pitao zašto trener Heynckes nikad nije upario dvojicu klasičnih napadača zajedno.