Hrvatski vratar Udinesea Ivan Kelava porazgovarao je s novinarom La Gazzette dello Sport o svojim prvim iskustvima u talijanskoj Seriji A.

Protiv Lazija pokazali ste priličnu nesigurnost. Unatoč problemima, ne skidate osmijeh s lica...

- Kritike mi nikad nisu predstavljale problem. Kažu, velite, da sam loš. Neka. Odgovaram treningom. Moj je doping rad. Primam pritom udarce i to je u redu. Kritika je ono što me obvezuje. S druge strane, ja sam uvjeren u svoj talent i, što je još važnije, suigrači, trener i ljudi iz kluba imaju povjerenja u mene. Trebao sam ići u Granadu, željeli su me ovdje i ostao sam. To dovoljno govori. I vrlo sam zadovoljan time.

Što će se dogoditi kad se oporavi vaš konkurent za mjesto vratara Željko Brkić?

- On je vlasnik Udineseove jedinice, to nije sporno. Ja ću, međutim, uvijek biti spreman uskočiti.

U subotu ćete se suprotstaviti Milanu, na čijem je vratima iskusni Christian Abbiati. Što mislite o njemu?

- To što je toliki niz godina bio prvi vratar u klubu kao što je Milan dovoljno govori o njegovim kvalitetama. No, moj je najveći uzor Gigi Buffon. Počeo sam braniti kad sam ga, još kao dječak, vidio kako brani za Parmu. Gledao sam ga zadivljeno na televiziji. Bio je fenomenalan. Postao je moj idol. Rekao sam tad sebi: to želiš raditi u životu.

Čini se da vam privikavanje na talijanski nogomet ne ide baš jednostavno...

- Razumijem što trener Guidolin i njegovi pomoćnici traže od mene. Žele da ruke uvijek držim ispred sebe prije intervencije. Činim to sve bolje. I traže me da uvijek pri izlasku s gol-linije vičem da je lopta moja. Vi Talijani tu zamjenicu zovete "mia", što je slučajno ime moje kćerkice. Kad izlazim na visoku loptu, vičem "mia" i uvijek se sjetim kćerkice. Odmah se osjećam bolje.

Rano ste se oženili?

- Jednostavno, dogodila se ljubav. S Matejom, koja se bavila rukometom, u braku sam tri godine, a ukupno smo zajedno pet godina. Mislim da je ispalo dobro što smo se vjenčali brzo.

Kad je u pitanju vaš bivši klub, zagrebački Dinamo, kako biste ga predstavili?

- Kao momčad u kojoj rastu ekstremno talentirani nogometaši. Mislim pritom na Modrića i Kovačića, koje jako dobro poznajete, ali i na 17-godišnjeg Alena Halilovića. Dinamo vodi veliki predsjednik, Mamić, koji upravlja klubom slično kao što Giampaolo Pozzo upravlja Udineseom.

Vaša sadašnja momčad, kako nju vidite?

- Udinese već tri godine igra u europskim natjecanjima. Mislim da je kao takav savršen klub za mene. Lijepo mi je u Udinama. Brkić i Dušan Basta pomogli su mi puno da bih se tako mogao osjećati.

Nadate li se povratku u reprezentaciju?

- Nadam. Bio sam neko vrijeme treći golman. Da budem iskren, nikad nisam shvatio zašto sam ispao iz kruga reprezentativaca.