Bio je 3. lipanj 2002. 08:30 po našem vremenu i svi u domovini, a i mi na stadionu Veliki Labud u japanskoj Niigati čekali smo prvi nastup 'Vatrenih' na SP u Japanu i Koreji. Protivnik nam je bio kao i sutra Meksiko, u kojem je i tada igrao Rafa Marquez.

Izbornik Mirko Jozić na teren je izveo početnu jedanaestorku Pletikosa, Živković, Šimunić, Robert Kovač, Jarni, Soldo, Tomas, Prosinečki, Niko Kovač, Šuker i Bokšić.

Bila je to jedna od najlošijih utakmica koju je hrvatska nogometna reprezentacija odigrala u svojoj dotadašnjoj povijesti. Kulminiralo je u 60. minuti kad je Meksikanac Blanco projurio pored ukopanog Šimunića, a kapetan Boris Živković nije mogao ništa drugo nego srušiti protivnika. Kineski sudac Jun Lu pokazao je na crveni karton Živkoviću i jedanaesterac kojeg je Blanco zabio za pobjedu protiv Hrvatske. Nakon toga svladali smo Italiju 2-1, a izgubili od Ekvadora. Ekvador i 'Vatreni' ispali su, a 'Sombrerosi' i Italija plasirali su se u osminu finala.

I 12 godina poslije Boris Živković teško je pronalazio riječi o toj utakmici jer tada, a i sada to je trauma koja nikog nije ostavila ravnodušnim.

"Nije ostalo nikom. Izgubili smo i to je već prošlo i svršeno vrijeme. Od toga se ne živi i o tome se ne razmišlja, a reprezentaciji sutra želim sve najbolje, da naprave sve da pobijedimo i prođemo u drugi krug", poručio je Kovaču i društvu Živković u razgovoru za Media servis, koji prati s velikim zanimanjem ovo prvenstvo i kad bi morao usporediti Hrvatsku i Meksiko - vrlo je neodlučan.

"Obje reprezentacije su mi dobre. Naša je pokazala da ima i znanje i moć protiv Kameruna, pa i protiv Brazila me oduševila. Na kraju vam se sve svodi na jednu utakmicu, a to je ova protiv Meksika. To je nama finale i ako to izgubiš, onda ne vrijedi ništa dobro što si napravio u prve dvije utakmice".

A tako je bilo i te davne 2002. godine. Pobjedom protiv Ekvadora, 'Vatreni' bi putovali u Seul u osminu finala. Izgubili smo i nakon bronce iz Francuske, pokunjeni se iz Japana vratili u Hrvatsku. Naše pitanje je bilo kako se momčad priprema za tako važan susret.

"Nema tu neke posebne motivacije. To su igrači profesionalci koji igraju u velikim klubovima, kao što smo i mi onda igrali. Nema tu nečeg posebno, svaka je utakmica ista. Igrač i protiv Kameruna i Brazila i protiv Meksika ide s istom željom, s istim žarom jer njima je u glavi samo rezultat i pobjeda. Tako da je nebitna koja je utakmica. Normalno da trener odradi taktički neke stvari jer nisu iste reprezentacije. Svi igraju u drugačijim postavama i sistemima igre", istaknuo je Živković, koji tvrdi da nema neke velike filozofije oko toga kako igrač sam sebe priprema na ovakvu utakmicu.

"On zna što je to, mora istrčati na teren, odigrati najbolje što može i da njegova ekipa pobijedi. A da je mala nervoza - je. Kad vrijeme prolazi, a ti ne zabijaš gol onda se nervoza uvlači među igrače".

Sutrašnji uspjeh 'Vatrenih' odjeknuo bi u svijetu, a najviše bi se slavilo u Hrvatskoj. Bivši kapetan reprezentacije tvrdi da bi pobjeda nad Meksikom nemjerljivo puno značila za naš nogomet.

"To je top je priča ili top stvar za hrvatski nogomet općenito, HNS, za našu ligu i za hrvatske igrače u inozemstvu. Cijeli taj sustav ili sistem, nazovite ga kako hoćete, je vrlo važan i zato reprezentacije ovako male zemlje kao naša živi od A reprezentacije i njenih uspjeha", poručio je za kraj Boris Živković.