Dolje u moru Jazina, zbijene u čamcu, s veslom u ruci, sjedi skupina djevojaka. Kvartet mladih cura, članica 106 godina staroga veslačkog kolektiva, piše Narodni list

Nerijetka su predvečerja kada ih se na uzburkanom akvatoriju, s lijeve i desne strane zadarskog mosta, moglo vidjeti kako uporno i hrabro izlaze u borbu s valovima.

Puhali bura i jugo, ili padala kiša, mala klapa nije posustajala. Dok su im prijateljice pod Lipoticom ispijale kave, one su naporno trenirale, satima.

Naporan rad i trud

Iako je protekla sezona u Veslačkom klubu Jadran obilježena osvajanjem dviju brončanih medalja na Europskom i Svjetskom juniorskom prvenstvu, uz uzimanjem šest naslova prvaka Hrvatske, u povijesti udruge bit će upisano i da su veslačice ponijele prvu medalju na državnom prvenstvu nakon pola stoljeća ne sudjelovanja na regatnim stazama.

-Istina. Treba kazati da se žensko veslanje u Jadranu razvilo s obnovom kluba nakon II. svjetskog rata. Nekakav vrhunac imalo je u razdoblju od 1955. do 1965. kada su veslačice osvajale kolajne na prvenstvima Hrvatske i Jugoslavije, a najznačajniji uspjeh bio je naslov bivše države u osmercu na Bledu 1955. Isti uspjeh ostvaren je i na prvenstvu Hrvatske u Vukovaru 1956. Najzaslužniji za to bio je tadašnji trener Ante Ivić koji je okupio i zainteresirao djevojke za veslanje.-otkriva Petar Milin, trener VK Zadar.

No, nakon toga nastali su problemi koji su žensko veslanje u Zadru potisnuli u drugi plan. Krajem 60-ih godina prošlog stoljeća, rušenjem stare zgrade kluba, koja se nalazila na prostoru današnjeg spomenika pomorcu, nedaleko novog Veslačkog doma, izgrađenog 1981., nestalo je i ženskog veslanja.

U periodu između rušenja starog kluba i izgradnje nove zgrade klub je djelovao u improviziranom prostoru u vrlo skromnim uvjetima.

-Obnova veslanja kod žena u Zadru krenula je početkom 2013. dolaskom Ive Karačić, seniorske veslačice koja je prije toga nastupala za VK Zagreb, a isto ljeto krenule su pripreme za upis novih veslačica u Školu veslanja. Pošlo se doslovno s osnovama pa je tijekom jeseni ključno bilo da nove veslačice što prije svladaju tehniku zaveslaja. I stvarno, one su to ostvarile relativno brzo, tako da se uz prebrođen rad na vodi počelo konkretnije raditi i na kondicijskoj spremi djevojaka. - pojašnjava Petar.

Nakon pet mjeseci priprema došla je i prva regata.

-Bio je to Kup Dalmacije u Splitu. Prvi test je odrađen vrlo dobro pa su Ela Žuvanić i Maris Milin osvojile drugo mjesto u dvojcu na pariće kadetkinja, što je bilo vrlo ohrabrujuće za nastavak rada. U kategoriji mlađih juniorki nastupila je Rina Marcelić, ali ju je dopao nešto teži zadatak nego li kadetkinje, budući da su njezine suparnice iz kategorije mlađih juniorki već imale godinu dana iskustva veslanja na regatama. Tako je i sam dolazak na cilj utrke bio veliki pothvat.-priča Milin navodeći kako su potom slijedile nove provjere u Šibeniku i Dubrovniku gdje su također osvajana druga odnosno treća mjesta.

Na regati u Zagrebu krajem travnja nastupila je i Maria Janković u samcu i ušla u finale među šest najboljih pa je broj veslačica došao do broja četiri, a skupljeno iskustvo tijekom šest regata Kupa Dalmacije i dvije kontrolne regate u "Metropoli" nadograđeno je tijekom ljeta.

Pozitivna atmosfera

-Tada je formirana i posada četverca kadetkinja kada se pridružila i Andrea Antišin.-naglašava trener kluba.

Uporni rad se na kraju isplatio na Hrvatskom veslačkom prvenstvu na Jarunu početkom listopada, kada je u četvercu na pariće osvojena brončana medalja.

-Bila je to nagrada za veslačice i trenere koji su ih doveli do uspjeha strpljivim radom tijekom proteklih godinu dana.-nipošto ne zaboravlja kolege u struci Peter Milin, ističući doprinos Marka Dragičevića koji se početkom sezone vratio iz Zagreba gdje je radio kao trener u HAVK Mladost upravo s tamošnjim veslačicama.

-Njegovo iskustvo je nemjerljivo, ali bitno je spomenuti i da su prve upisane veslačice ujedno i djeca bivših Jadranovih veslača što je sigurno igralo veliku ulogu u motivaciji veslačica. Može se kazati da su ostvareni rezultati u prvoj godini rada zadovoljavajući i da je stvorena pozitivna atmosfera, ne samo među veslačicama, već u čitavom klubu, tako da se u idućim sezonama može očekivati samo napredak.

"Štrokerica" iz MIOC-a

Djevojka koja daje ritam brodu talentiranih kadetkinja je Ela Žuvanić, s 14,5 godina, učenica 1. razreda MIOC-a.

-Došla sam u klub lanjskog rujna. Dida i tata su mi bili veslači, pa sam se i ja zaljubila. Ne nisu me upirali da krenem njihovim stopama. Baš naprotiv, otac to nije htio, znao je koliko je težak sport, više sam ja njega "pilala". Jako sam zadovoljna. I sobom, i "klapom" i rezultatima. Imam li ambicija? Hm, reprezentacija...- kazala nam je o sebi, ali i ekipi, mlada "štrokerica". U veslačkom žargonu, u pitanju je "šefica" u čamcu, nešto kao kapetan u momčadima. Ona donosi glavne odluke i drži pravac kretanja.